Na Univerzitetsko-kliničkom centru (UKC) u Tuzli za nepuni mjesec tim ljekara, predvođen prof. dr. Zijahom Rifatbegovićem, načelnikom Klinike za hirurgiju, u dva slučaja u kojima su donori organa, uz saglasnost njihovih porodica, bili kadaveri, odnosno osobe u stanju moždane smrti, izvršio je transplantaciju osam organa teško oboljelim osobama, kojima je to bila jedina nada da ih održi u životu.
Punih 12 sati u prošlu subotu prof. Rifatbegović i veliki tim ljekara, medicinskih tehničara i drugog osoblja proveli su u hirurškoj sali kako bi procesi eksplantacije i transplantacije organa završili na najstručniji i najbrži način.
Težak proces
– Svi organi donora moraju biti izvađeni krajnje pažljivo i stručno da ne bi došlo do njihovog i najmanjeg oštećenja. Jer, svako oštećenje prilikom eksplantacije ugrožava funkciju tog organa u novom organizmu. U sali je bilo nas devet hirurga, zatim urolozi, anesteziolozi, instrumentari, pomoćni instrumentari, anestetičari, drugi radnici, odnosno jedna velika uigrana ekipa koja je taj dan, što direktno, što indirektno, brojala više od stotinu osoba. Da biste uspješno odradili ovakav medicinski zahvat, osim znanja i stručnosti, morate i kao osoba biti krajnje koncentrirani i psihički pripremljeni da izdržite – objašnjava nam prof. Rifatbegović.
Osim dugogodišnje uspješne transplantacije bubrega i rožnjača, UKS u Tuzli za sada je jedina zdravstvena ustanova u zemlji u kojoj se vrši transplantacija jetre. Upravo je prof. Rifatbegović specijaliziran za tu vrstu transplantacija, a ova posljednja za njega je bila veoma teška i zahtjevna.
– Ovog puta dogodilo se da je ekstremno težak bio proces vađenja bolesne jetre kod osobe kojoj smo trebali presaditi zdravu jetru donora. Riječ je o osobi koja se dugi niz godina liječila zbog teškog oboljenja jetre, s teškim komplikacijama od ciroze i kojoj je jedino transplantacija bila nada da nastavi sa životom. Moralo se raditi krajnje oprezno da pacijent ne bi iskrvario. Samo vađenje jetre trajalo je oko pet sati, nakon čega se pristupilo transplantaciji zdravog organa. Već je peti dan od zahvata i oporavkom pacijenta smo izuzetno zadovoljni – ističe dr. Rifatbegović.
U vrijeme našeg razgovora s prof. Rifatbegovićem na kontrolu je stigao pacijent iz Krajine kojem je 25. decembra prošle godine isti tim ljekara uradio transplantaciju jetre. Ljekari su i njegovim oporavkom, također, bili više nego zadovoljni.
Stresan posao
– Ni za jednog ljekara, pa ni za mene, ovaj posao nije rutina. To je veoma stresno. Međutim, vi se čitav život pripremate za jedan ovakav posao. Transplantacija jetre je vrh u savremenoj medicini, ne samo s aspekta hirurgije, već i s aspekta anestezije, transfuziologije, patologije, radiologije, gastroenterologije, odnosno hepatologije. Ja sam svoju čitavu karijeru posvetio usavršavanju kako bih jednog dana došao u situaciju da učestvujem i radim operacije kao što je transplantacija jetre.
Da biste došli u tu fazu, potrebno je da prođete dugogodišnju edukaciju, da prođete najteže vrste onkoloških i drugih operacija. To je jedan dug proces. Ono što mene kao čovjeka posebno raduje je činjenica da u UKC-u Tuzla trenutno stasava jedna respektabilna generacija mladih hirurga, anesteziologa, gastroenterologa i ljekara iz drugih oblasti o kojima će se u medicini tek čuti – poručuje dr. Rifatbegović.
On zaključuje da, iako se transplantacija jetre u zemlji radi samo u Tuzli, u BiH postoje mnogi izuzetno stručni ljekari spremni za zahtjevne transplantacije organa i potrebna je samo podrška države pa da i drugi centri krenu s tim procesom. Kada je u pitanju UKC Tuzla, podrška Vlade TK, kao i menadžmenta UKC-a, ne izostaje.
Prof. Mikulić je ostavio porodicu za Božić i došao na operaciju
– I ova transplantacija jetre obavljena je pod supervizijom poznatog ljekara s Kliničke bolnice „Merkur“ iz Zagreba, prof. dr. Danka Mikulića. Saradnja UKC-a Tuzla s ovom bolnicom i prof. Mikulićem traje godinama i ona je prerasla u prijateljstvo, koje nema cijenu. Ako vam kažem da je prof. Mikulić 25. decembra prošle godine, kad je čuo da na UKC-u transplantiramo jetru, ostavio svoju porodicu na Božić, sjeo u svoj auto i došao u Tuzlu da bi prisustvovao transplantaciji koju smo radili, to vam dovoljno govori o kakvoj osobi se radi. O stručnjaku da i ne govorimo – kaže dr. Rifatbegović.
Važna uloga psihologa i psihijatara
– Ono što posebno čini značajnim i važnim u procesu kadaveričnih transplantacija jeste angažman naših timova psihijatara i psihologa s koordinatoricom dr. Narhelom Mujačić na čelu. To su timovi koji obavljaju razgovor s porodicom u vezi s njihovim pristankom da u trenutku kad gube svog člana porodice njegove zdrave organe darivaju nekome kome će ti organi, istovremeno, spasiti život. Znam težinu posla i stres koji mi u operacionoj sali prolazimo, ali ovo što rade ovi timovi nije ništa lakše – ističe dr. Rifatbegović.
Ljudskost nema ni vjeru, ni naciju, ni rasu, ni boju kože
Posljednja transplantacija u kojoj je donor organa bila veoma mlada osoba s područja Zvornika bila je, navodi prof. Rifatbegović, karakteristična po mnogo čemu.
– Iz etičkih razloga ne želim govoriti o pojedinostima. Ali sam se kroz ovaj slučaj ponovo uvjerio da ljudskost nema ni vjeru, ni naciju, ni rasu, ni boju kože. Ponosan sam što u našoj zemlji postoje ljudi koji su i u najtežim životnim situacijama, kakav je gubitak najužeg člana svoje porodice, spremni da spase nečiji život. Profesor Jusufović, direktor UKC-a, i ja otišli smo u Zvornik na sahranu mladića donora organa, gdje me je u toj svoj porodičnoj boli djed mladića pitao: „Doktore, je li uspjela transplantacija?“. Znate li vi koja je to moralna veličina čovjeka – kaže dr. Rifatbegović.
Izvor: Avaz.ba
