Volim vanredna stanja u državi koja nemaju veze sa poplavama, požarima, blokiranim budžetima, snijegom zakrčenim cestama, obilježavanjima godišnjica tragičnih događaja i svim ostalim povodima koje zovemo tim imenom.
Piše: Damira Ibranović
Rijetko se desi, ali kad se desi to je neprocjenjivo. Evo, već par dana BiH je obojena olimpijskim bojama. Pripremali smo se dugo, ali uspjeli smo. Drugi put u historiji. Ponovo smo dočekali sportiste iz skoro 50 zemala. Isto toliko zastava vijori se našim glavnim gradom. Oči cijele Europe su uprte u nas, ali ne zbog pizdarija naših političara ili nesposobnog tužilaštva.
U Bosni i Hercegovini se konačno dešava nešto lijepo. Malo je reći lijepo, bolja riječ je fenomenalno. I nešto što znači nama, više nego ijednom paru očiju koji je uprt u nas ovih dana.
Vučko je prije 35 godina ujedinio svih šest republika i naveo ih da dišu k'o jedna. Ostao je zapamćen kao najsavršenija maskota, do tada najbolje organizovanih Zimskih olimpijskih igara. A ove godine je dobio mlađeg brata, koga čvrsto drži za ruku i uči ga šta je to olimpijski duh.
Sigurna sam da Groodvyju treba ta čvrsta bratska ruka jer ima teži zadatak nego Vučko svojevremeno. Sudeći po svemu, odlično je odradio svoj posao. Ujedinio je ono što je malo kome do sada pošlo za rukom. Učinio je da svi gledamo u istom pravcu, da zaboravimo ko se kako zove i gdje nam je međuentitetska granica. A to je najljepše od svega, ako na EYOF gledamo kao insideri. Bosanci i Hercegovci.
Hvala Groodvyju za sreću koju nam je pružio i na period u kome smo uspjeli da se fokusiramo na prave vrijednosti. Hvala mu i što je ubijedio predsjedavajućeg Predsjedništva da je njegova zemlja Bosna i Hercegovina. I kapa mu do zemlje što će nas tako jedinstvene i složne pokazati cijelom svijetu.
Gledam generalnu probu ceremonije otvaranja, brojke mladih koje će učestvovati u toj paradi i koji će se okušati na našim borilištima, gledam kako izgleda Koševo i srce mi je k'o Rusija. Moja zemlja može u korak s puno većim i sređenijim. Neko može pružiti tim mladim sportistima i svim ostalim koji će ovih dana doći ovdje zbog EYOF-a više luksuza, ali više duše – nema šanse! Isto kao i one ‘84.
Čini mi se da ću i suzu pustiti večeras dok budem gledala otvaranje. Ali ono u šta sam sigurna jeste da ću punog srca pratiti sva dešavanja i sa zadovoljstvom čitati šta inostrani mediji pišu o nama i šta mladi sportisti kažu o Sarajevu i Istočnom Sarajevu nakon EYOF-a.
Bosno i Hercegovino, hvala što si mi pokazala šta je olimpijski duh, iako nisam stigla na vrijeme na ovaj svijet da upamtim ZOI ‘84.
