FB status vozača saniteta iz Gradačca prenosimo u cjelosti…
“Sinoć, radim u službi hitne medicinske pomoći u Gradačcu, dežuram, čekam nesreće ili unesrećenog, dođe djevojčica koja je pala sa bicikla, dovezli je, malo je svjesna, ali više nije. Doktorica dežurna uzme sve u svoje ruke, ispita, pristupi povrijeđenom djetetu, dijagnosticira i odredi da ima povrede koje treba sanirati na UKC Tuzla. Hitno utovarim djevojčicu i u pratnju ide medicinska sestra, povezem i majku djeteta u sanitetu, na svoju odgovornost. Krećemo, nastaje borba na putu do Tuzle, golemo je to ratište taj put, put smrti. Djevojčica ima nesvjesticu, bljuje i na momente se guši, gubi svijest, sestra se bori, majka kao majka – duša joj se cijepa, usplahirena, paranoična, sestra se bori oko djeteta, majka čitav put bljuje po sanitetu, užas. Udaljeni od UKC-a 63 kilometra, vozim VW transporter ima on nekih 140 k.snaga kao da ima 60, vozim ga kao da ima 200 k. snaga i ide. On sluša me, gazim ga u pod, dolazimo na kliniku iz Gradačca u Tuzlu za 33 minute, opća je gužva, predajemo pacijenta, vraćamo se na rentgen pa ponovo na dječiju kliniku. Uspijevamo dovesti curicu na vrijeme i predati u ruke liječnika, odahnuli. Sestra koja je išla u pratnju sva izmorena, onako djelimično i polivena sadržajem želudca peremo sanitet na klinici onako na grubo jer je cijeli ispovraćan, krećemo za Gradačac, u Srebreniku stajemo na benz pumpu na automat praonu da operem auto vrelom vodom iznutra, pošto u firmi za te uslove pranja saniteta nema. Niti česmu a kamoli vruću vodu. Naravno kao i mnogo puta do sada perem sanitet za svoj lični novac od plate koju mi daju -540 maraka pa gore dole. Nakon pranja sestra i ja polazimo ka Gradačcu, poziva nas dežurna doktorica da požurimo, naravno ima slučaja za saniteta, vozim i zaustavlja me policija sa radarom, ograničenje 50km/h a ja vozio 83 km/h, zaustave me kažu izađi. Uzmu mi podatke i vozačku dozvolu. Najvjerojatnije uz to sve dobiti ću i kaznu naravno. E moj narode, e moja Bosno, e moji Gradačačani. Nije hvala onoj sestri što je održavala malu djevojčicu u životu, nije hvala meni-vozaču saniteta koji sa za 33 minute dovezao dijete na UKC, nije hvala ni što sam oprao sanitet za svoj novac po ko zna koji put, nego je hvala vlasti i zakonu koji su uhvatili “mamenog vozača” koji je prekoračio ograničenje sa 50 km/h na 83 km/h. Pa možda je isto takvo jedno dijete kojem je potreban sanitet da mu spasimo život moje, vaše, dijete vašeg druga, sestre, brata. Tu je policija primijenila zakon i oduzela mi vozačku dozvolu (najvjerovatnije). Sram Vas bilo vas koji se zovete vlastima i zakonom i nemojte nikada zaboraviti – kad tad moglo je ono dijete biti i vaše dijete. Stidim se što se Bošnjakom zovem u ovom ŠEJTANSKOM sistemu. ALLAH NEK NAM JE NA POMOĆI …”
