Doživjeti stotu predstavlja pravi fenomen, međutim, ne i na malom grčkom ostrvu u Sjevernom Egejskom moru.
Tanke sijede kose začešljane na stranu i naočale za vid Joani Proji prepliću izborane, osunčane prste kroz pramenove plave vune rasprostrane preko teškog drvenog razboja za tkanje – tehnike koju je usavršavala devet decenija.
Sistem časti
S tim razbojem Joana stvara vunene torbe i odjeću koju prodaje u svojoj malenoj radnji u Hristos Rahesu, selu u Ikariji, grčkom ostrvu udaljenom devet sati vožnje trajektom od Atine.
Dok se njene ruke pomjeraju u savršenom ritmu, 105-godišnja Joana objašnjava koliko još uvijek voli i uživa u svom poslu.
“U životu treba raditi nešto što će vam uvijek buditi strast”, savjetuje.
“Kada je moj suprug preminuo, nastavila sam da radim ono što volim. Kasnije sam imala i ponude za brak, ali sam odbila. Udata sam za svoj razboj.”
Ne tako daleko od Joanine radnje, nalazi se glavni trg Hristos Rahesa, miran i tih. Lokalci ispijaju kafu u debelom hladu ispred svojih kuća prekrivenih terakotom. Vlasnici otvaraju i zatvaraju vrata svojih lokala bez ikakvog određenog rasporeda. Mnoge prodavnice rade po sistemu časti – klijenti uzimaju ono što im je potrebno, a novac donose kasnije.
Sve to je prilično uobičajena scena i na ostalim grčkim ostrvima, ali Ikarija se ipak po nečemu razlikuje. Naime, većina stanovništva ovog malenog ostrva živi duže od 90 godina. Pored Sardinije u Italiji, Nikoje na Kostariki, Okinave u Japanu i Loma Linde u Kaliforniji, Ikarija je uvrštena u projekat Plava zona kao jedno od mjesta gdje ljudi najduže žive, piše National Geographic.rs.
I dok stručnjaci obično navode zdravu ishranu i fizičku aktivnost kao dvije ključne stvari za dug i sretan život, antropolozi koji rade na projetku Plava zona također navode da ljudi koji imaju dobar i blizak odnos sa porodicom i prijateljima žive duže od onih koji su izolovani. Upravo je to slučaj sa Ikarijancima koji se na sve načine trude da budu bliski sa porodicom i komšijama. Sa druge strane, Joana tvrdi da je tajna njene dugovječnosti u strasti prema tkanju i njenom životnom stavu.
“Nikada ne želite više od onoga što vam je zaista potrebno. Ako zavidite drugima, to vam može donijeti samo više stresa.”
Doktor u penziji Hristodulos Ksenakis ima drugu teoriju o tome kako Irakijanci uspijevaju da izbjegnu nepotreban stres.
Sreća sa bližnjima
“Niko na ostrvu ne planira sastanke i viđanja”, objašnjava doktor dok sliježući ramenima pozdravlja sugrađanina od 80 godina, koji se prema standardima ostrvljana smatra mladim čovjekom.
“Vrijeme nije od velike važnosti na ostrvu. Sve funkcioniše po principu ‘vidimo se ujutru, popodne ili uveče’. Uopšte se ne stresiramo.”
“Uvijek postoji neki način da iskoristite vrijeme”, dodaje.
“Ali kada radite stvari koje vas ili vaše bližnje čine sretnim, kako da se ne osjećate bolje i zdravije?”
