Kvantitativna analiza pokazuje da su glavne novine iskrivile svoje izvještavanje prema izraelskim narativima u prvih šest sedmica napada na Gazu, piše The Intercept.
Izvještavanje New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o izraelskom ratu protiv Gaze pokazalo je dosljednu pristranost u korist Izraela, prema analizi izvještaja velikih medijskih kuća.
Štampani mediji, koji igraju utjecajnu ulogu u oblikovanju američkih pogleda na izraelsko-palestinski sukob, obratili su malo pažnje na neviđeni utjecaj izraelske opsade i kampanje bombardiranja na djecu i novinare u Pojasu Gaze.
Glavne američke novine neproporcionalno su naglašavale smrt Izraelaca i u sukobu koristile emotivni jezik da opišu ubistva Izraelaca, ali ne i Palestinaca i nudile su jednostrano izvještavanje o antisemitskim djelima u SAD-u, dok je uglavnom ignorisan antimuslimanski rasizam nakon 7. oktobra.
Propalestinski aktivisti optužili su glavne publikacije za proizraelsku pristranost, a ispred sjedišta New York Times na Manhattanu održane su demonstracije zbog načina izvještavanja o Gazi.
Analiza otvorenog koda usredotočuje se na prvih šest sedmica sukoba, od napada koje je predvodio Hamas 7. oktobra u kojima je ubijeno 1.139 Izraelaca i stranih radnika do 24. novembra, početka sedmičnog “humanitarnog primirja” na koje su pristali obje strane kako bi se omogućila razmjena talaca. Tokom tog razdoblja, 14.800 Palestinaca, uključujući više od 6.000 djece ubijeno je u izraelskom bombardiranju Gaze. Danas je broj palestinskih žrtava veći od 22.000.
Intercept je prikupio više od 1.000 članaka iz New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o izraelskom ratu protiv Gaze i zbrojio upotrebu određenih ključnih izraza i kontekst u kojem su korišteni. Rezultati otkrivaju ogromnu neravnotežu u načinu na koji se pokrivaju Izraelci i proizraelske osobe u odnosu na Palestince i propalestinske glasove, uz upotrebu koja daje prednost izraelskim narativima u odnosu na palestinske.
Ova antipalestinska pristranost u štampanim medijima prati sličnu anketu američkih kablovskih vijesti koju su autori proveli prošlog mjeseca, a koja je otkrila još veći nesrazmjer.
Ulozi za ovo rutinsko obezvrjeđivanje palestinskih života ne mogu biti veći: dok broj mrtvih u Gazi raste, čitavi su gradovi sravnjeni sa zemljom i učinjeni nenastanjivim, a čitave su porodične loze izbrisane. Američka vlada ima golem utjecaj kao izraelski primarni pokrovitelj i dobavljač oružja. Medijska prezentacija sukoba znači da ima manje političkih nedostataka uporne podrške Izraelu.
Izvještaji iz prvih šest sedmica rata oslikavaju turobnu sliku palestinske strane, prema analizi, onu koja će otežati humaniziranje Palestinaca – i stoga pobuditi simpatije SAD-a.
“Kako bismo dobili te podatke, tražili smo sve članke koji su sadržavali relevantne riječi (kao što su “Palestinac”, “Gaza”, “Izraelac” itd.) na sva tri web mjesta s vijestima. Zatim smo analizirali svaku rečenicu u svakom članku i zbrojili određene pojmove. Za ovu analizu izostavili smo sve uredničke članke i pisma uredniku”, piše The Intercept.
Nerazmjerna pokrivenost smrti
U New York Timesu, Washington Postu i Los Angeles Timesu, riječi “Izraelac” ili “Izrael” pojavljuju se više od riječi “Palestinac” ili njihovih varijacija, iako su palestinske smrti daleko nadmašile izraelske smrti. Za svake dvije palestinske smrti, Palestinci se spominju jednom. Za svaku smrt Izraelca, Izraelci se spominju osam puta – ili 16 puta više po smrti od Palestinaca.
“Pokolj” Izraelaca, ne Palestinaca
Izrazito emotivni izrazi za ubijanje civila poput “pokolj”, “masakr” i “užasno” bili su rezervirani gotovo isključivo za Izraelce koje su ubili Palestinci, a ne obrnuto. (Kad su se pojmovi pojavljivali pod navodnicima, a ne kao urednički glas publikacije, izostavljeni su iz analize.)
Izraz “pokolj” koristili su urednici i novinari kako bi opisali ubistvo Izraelaca protiv Palestinaca 60 prema 1, a “masakr” je korišten za opisivanje ubistva Izraelaca protiv Palestinaca 125 prema 2. “Užasno” je korišteno za opisivanje ubijanja Izraelaca protiv Palestinaca 36 prema 4.
Jedan tipičan naslov iz New York Timesa, u priči sredinom novembra o napadu 7. oktobra, glasi: “Otrčali su u sklonište radi sigurnosti. Umjesto toga, Oni su bili zaklani. Usporedite ovo s Timesovim najosjećajnijim opisom palestinskih smrti u Gazi od 18. novembra: “Rat pretvara Gazu u ‘groblje’ za djecu”. Ovdje je “groblje” citat iz Ujedinjenih naroda, a samo ubistvo je u pasivu. U vlastitom uredničkom glasu, Timesova priča o smrtnim slučajevima u Gazi ne koristi nikakve emotivne izraze usporedive s onima u priči o napadu 7. oktobra.
Djeca i novinari
Samo dva naslova od preko 1.100 novinskih članaka u studiji spominju riječ “djeca” u vezi s djecom Gaze. Kao značajna iznimka, New York Times je krajem novembra na naslovnoj stranici objavio priču o historijskom tempu ubistava palestinskih žena i djece, iako naslov nije predstavljao nijednu grupu.
Unatoč tome što je izraelski rat protiv Gaze možda najsmrtonosniji rat za djecu, gotovo potpuno palestinsku, u modernoj historiji, u naslovima članaka koje je istražio The Intercept malo se spominje riječ “djeca” i srodni pojmovi.
U međuvremenu, u Gazi je do primirja ubijeno više od 6.000 djece, a danas taj broj premašuje 10.000.
Iako je rat u Gazi bio jedan od najsmrtonosnijih u modernoj historiji za novinare, pretežno Palestince, riječ “novinari” i njezine iteracije kao što su “izvjestitelji” i “fotoreporteri” pojavljuju se samo u devet naslova od preko 1100 proučavanih članaka. Otprilike 48 palestinskih novinara je do primirja ubijeno u izraelskim bombardovanjima, danas je broj ubijenih palestinskih novinara premašio 100. Samo 4 od 9 članaka koji su sadržavali riječi novinar/izvjestitelj bili su o arapskim izvjestiteljima.
Nedostatak izvještavanja o nezapamćenom ubijanju djece i novinara, grupi koja obično izaziva suosjećanje zapadnih medija, je uočljiv. Na primjer, više palestinske djece je umrlo u prvoj sedmici bombardiranja Gaze nego tokom prve godine ruske invazije na Ukrajinu, no New York Times, Washington Post i Los Angeles Times su objavljivali višestruke lične, suosjećajne priče ističući nevolje djece tokom prvih šest sedmica rata u Ukrajini.
Spomenuti izvještaj na naslovnici New York Timesa i kolumna Washington Posta su rijetke iznimke u nedostatku izvještavanja o palestinskoj djeci.
Kao i u slučaju djece, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times usredotočili su se na rizike za novinare tokom rata u Ukrajini, objavivši nekoliko članaka koji detaljno opisuju opasnosti izvještavanja o ratu u prvih šest sedmica nakon ruske invazije. Šest novinara je poginulo u početnim danima ukrajinskog rata, u usporedbi s 48 ubijenih u prva šest sedmica izraelskog bombardiranja Gaze.
Asimetrija u izvještavanju o djeci je kvalitativna, kao i kvantitativna. Dana 13. oktobra, Los Angeles Times objavio je izvještaj Associated Pressa koji je rekao: “Ministarstvo zdravstva Gaze izjavilo je u petak da je 1.799 osoba ubijeno na području, uključujući više od 580 osoba mlađih od 18 godina i 351 žena. Napad Hamasa prošle subote ubio je više od 1.300 ljudi u Izraelu, uključujući žene, djecu i mlade posjetiteljemuzičkog festivala.” Primijetite da se mladi Izraelci nazivaju djecom, dok se mladi Palestinci opisuju kao osobe mlađe od 18 godina.
Tokom rasprava o razmjeni zatvorenika, ova česta odbijanja da se Palestince naziva djecom bile su još izraženije, s New York Timesom koji se u jednom slučaju referirao na “izraelske žene i djecu” koje se mijenjaju za “palestinske žene i maloljetnike”. (Palestinska djeca se nazivaju “djecom” kasnije u izvještaju, kad se sažimaju nalazi skupina za ljudska prava.)
Izvještaj Washington Posta od 21. novembra koji najavljuje dogovor o primirju potpuno je izbrisao palestinske žene i djecu: “Predsjednik Biden rekao je u izjavi u utorak navečer da je dogovoreno oslobađanje 50 žena i djece koje drži Hamas u Gazi, u zamjenu za 150 palestinskih zatvorenika koje zadržava Izrael.”
Pokrivanje mržnje u SAD-u
Slično tome, kada je riječ o tome kako se sukob u Gazi prenosi u mržnju u SAD-u, glavne novine su više pažnje posvetile antisemitskim napadima nego onima protiv muslimana. Općenito, postojao je nerazmjeran fokus na rasizam prema jevrejima u odnosu na rasizam usmjeren prema muslimanima, Arapima ili onima koji se percipiraju kao takvi. Tokom razdoblja studije The Intercepta, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times spomenuli su antisemitizam više od islamofobije (549 naspram 79) , a to je bilo prije “meta-kontroverze antisemitizma na univerzitetima” koju su smislili republikanci u Kongresu.
Unatoč mnogim istaknutim slučajevima antisemitizma i rasizma prema muslimanima tokom istraživačkog razdoblja, 87 posto spomena diskriminacije odnosilo se na antisemitizam, naspram 13 posto spomena o islamofobiji, uključujući povezane pojmove.
Kada mediji omanu
Sveukupno, izraelska ubistva u Gazi ne dobivaju proporcionalno izvještavanje, ni u opsegu ni u emocionalnoj težini, u usporedbi s smrću Izraelaca 7. oktobra. Ta ubistva uglavnom se prikazuju kao proizvoljno visoke, apstraktne brojke. Također, ubistva se ne opisuju emotivnim jezikom poput “masakra”, “pokolja” ili “užasnog”. Hamasova ubistva izraelskih civila dosljedno se prikazuju kao dio strategije te skupine, dok se ubistva palestinskih civila pokrivaju gotovo kao da su serija jednokratnih pogrešaka, napravljenih hiljadama puta, unatoč brojnim pokazateljima koji upućuju na namjeru Izraela da naudi civilima i civilnoj infrastrukturi.
Rezultat toga je rijetko ljudski prikazivanje Palestinaca u tri ključna lista. Uprkos ovoj asimetriji, ankete pokazuju promjenu simpatija prema Palestincima, a udaljavanje od Izraela među demokratima, s masivnim generacijskim raslojavanjem potaknutim, između ostalog, jasnom razlikom u izvorima vijesti. Uglavnom, mladi su informirani o sukobu putem TikToka, YouTubea, Instagrama i Twittera, dok stariji Amerikanci dobivaju vijesti iz štampanih medija i kabelske televizije.
Pristrasno izvještavanje u vodećim novinama i glavnim televizijskim vijestima utječe na opće percepcije rata i usmjerava gledaoce prema iskrivljenom pogledu na sukob. To je dovelo do toga da zagovornici Izraela i političari krive “dezinformacije” na društvenim medijima za pro-palestinske stavove.
Analiza štampanih medija i kabelskih vijesti, međutim, jasno pokazuje da, ako bilo koja grupa potrošača medija dobiva iskrivljenu sliku, to su oni koji dobivaju vijesti iz etabliranih masovnih medija u SAD-u.
