Europsko prvenstvo u nogometu došlo je do svoje posljednje utakmice i večeras će u finalu na Stade de France-u zaigrati Francuska i Portugal. Rasplet je to jednog nekvalitetnog, ali ipak neizvjesnog turnira, u kojem niko nije dominirao, a kolektiv je uvjerljivo odnio pobjedu nad pojedincima, a u nešto manjem omjeru i odbrana nad napadom.
U finalu su dvije reklo bi se najpragmatičnije reprezentacije, koje su taktiku i izvedbu znale prilagoditi svakoj situaciji i oba selektora Didier Deschamps i Fernando Santos zaslužuju velike pohvale, te je njihov doprinos ovom rezultatu izuzetan.
Francuska je kao domaćin prvenstva imala ogroman pritisak, kao što ga ima i za ovo finale, pa ne čudi da je svoju najslabiju utakmicu odigrala na startu protiv Rumunije, ali je i nju uspjela pobijediti onim sjajnim pogotkom Dimitrija Payeta u 89. minuti. Nije bilo lako ni protiv Albanije gdje se moralo čekati 90. minutu za prvi gol, pa je uslijedio jedini remi na turniru 0:0 protiv Švicarske za prvo mjesto u grupi A.
U osmini finala Irska je dobila poluvrijeme, ali je u drugom Antoine Griezmann u razmaku od četiri minute donio preokret, da bi najimpresivnije Deschampsova momčad izgledala u četvrtfinalu kada je razbila Island 5:2. Polufinale protiv Svjetskog prvaka Njemačke bilo je daleko najteži ispit, međutim i njega su Tricolori položili i slavili sa 2:0, za francusko treće finale u istoriji Europskih prvenstava.
“Mi smo domaćini i svjesni smo da pobjeda u polufinalu protiv Njemačke neće značiti ništa ako ne postanemo prvaci. Taj pritisak smo imali od početka prvenstva, iako bih lično to opisao kao veliku dozu adrenalina koja me trese. Radije bih bio na terenu i igrao jer je tamo lakše, a ovako samo znam da je ovo najveća utakmica u mojoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri”, otkriva francuski selektor Didier Deschamps, koji je kao igrač bio i svjetski prvak 1998. i europski 2000.
Kada je sastav domaćina u pitanju, nema ni povrijeđenih, ni kartoniranih, a čini se da je jedina dvojba u sredini terena između Sissoka i Kantea gdje je prednost za Sissoka, koji je startao u polufinalu.
Italija je 1982. postala prvak svijeta nakon što je imala tri remija u grupi, a Portugal je u Francuskoj 2016. čak pet puta remizirao u 90 minuta, sve do polufinala kada je konačno došao do trijumfa 2:0 protiv Walesa pogocima Ronalda i Nanija početkom drugog poluvremena.
Iako nisu pobrali odviše simpatija, te ih mnogi uspoređuju s Grčkom iz 2004. koja je baš njih svladala u lisabonskom finalu, istina je ipak malo drugačija. Početi treba od takmičenja u grupi gdje je Portugal odigrao neodlučeno s Austrijom, Islandom i Mađarskom, te pritom imao 70 udaraca na gol. Tada niko nije govorio o grčkom stilu, već su svi kritizirali Ronalda i neefikasnost cijele ekipe. Portugal je postao i bio Grčka samo u jednoj utakmici, za njih daleko najtežoj dosad, a to je bilo protiv Hrvatske u osmini finala.
Već u četvrtfinalu protiv Poljske opet su Portugalci težili drugačijoj igri, ali sve se rasplelo nakon jedanaesteraca, da bi na kvalitetu i iskustvo lako riješili pitanje nedoraslih Velšana u polufinalu.
To je dakle portugalski put do Pariza, a sada oni žele vjerovati da mogu i prekinuti to “francusko prokletstvo” koje traje od 1975. i tog zadnjeg trijumfa 2:0 u prijateljskom ogledu s današnjim rivalom. Posebno bolna bila su već spomenuta polufinala Europskih prvenstava jer su 1984. u Francuskoj pali u 119. minuti golom Platinija, a 2000. u Belgiji srušio ih je takozvani “zlatni go” iz 117. minute kojeg je iz jedanaesterca postigao Zidane, a utakmica se po tadašnjim pravilima prekinula.
Također golom iz jedanaesterca kojeg je postigao Zidane i u polufinalu Svjetskog prvenstva 2006. u Münchenu, Francuska je savladala Portugal, pa je današnje finale zaista istorijska prilika Portugalaca za revanš.
Najbolja vijest za njega pred finale u Parizu je svakako oporavak Realovog stopera Pepea, koji nije igrao u polufinalu, a to ujedno i znači da su mu svi igrači na dispoziciji.
“Od početka prvenstva sam tvrdio da možemo u finale i da možemo osvojiti naslov, a spominjao sam još Francusku, Španiju i Njemačku. Francuska je u finalu i favorit je, ali ja mislim da će Portugal osvojiti titulu i ući u istoriju, iako je za francuske medije pobjednik već poznat, odnosno mi smo izgubili. Ja pak želim da Francuzi nastave s pričom kako je Portugal opet pobijedio, iako to nije zaslužio, a da mi od šetamo s trofejom u rukama. Moja ekipa je otpočetka prvenstva puna samopouzdanja”, pojašnjava selektor Portugala Fernando Santos.
Finale će voditi 41-godišnji engleski sudac Mark Clattenburg, koji je u maju sudio i finale Lige prvaka, te finale engleskog FA kupa.
