Na današnji dan, 1984 godine, nesretno je preminuo veliki pjesnik i pisac ove regije Branko Ćopić. Starije generacije svoje djetinstvo najčešće vežu uz pjesme,priče i romane ovog velikog umjetnika. Malo je onih iz, recimo, starijih generacija koji nisu pročitali Magareće godine, Doživljaje Nikoletine Bursaća, Orlovi rano lete, Gluvi barut, koji nisu uživali uz možda najljepšu, ikada, napisanu dječiju pjesmu Ježeva kučica. Kao spomen ovom velikom piscu i pjesniku poklanjamo vam jednu preljepu pjesmu čija je inspiracija bila Bosna u kojoj se veliki Branko rodio i iz koje nikada, barem srcem i dušom nije ni otišao.
BOSANSKI TRKAČI
Svakoga dana, vedra il mrka,
kroz Bosnu moju vodi se trka.
Četiri staze, svaka se vije,
na svakoj trkač. Ko li će prije?
Na prvoj stazi djevojka Una,
vječito mlada, znana iz buna,
kićena cura iz Martin-Broda,
nakit joj sija, zelena voda.
Uzela zalet sa ličkih čuka,
od strmih stijena štrbačkog buka.
Niz drugu stazu juriša hučno
veselo momče, smjelo i bučno,
ponosni Vrbas, lakoga hoda,
planinac Vrbas, ledena voda.
Pod njenom snagom klisura puca,
zlaćano zrnce na dnu svjetluca.
Na trećoj stazi sunčano sijeva
žuborna Bosna od Sarajeva,
gore joj oči, jutarnja rosa,
u pjeni šumnoj zelena kosa.
Vije se, igra, kroz gore hita,
nemirna, bistra i ponosita.
Na krajnjoj stazi prepreke mrvi
djevojka crna, gorštačke krvi,
s kamena kraja, mrkih daljina,
vječito tužna, studena Drina.
S hukom se ruši, ne pjeva ništa,
pomamno juri kroz razbojišta.
Na krajnjem cilju, u jutra plava,
trkače prima pospana Sava.
