Ako ste samo jednom bili na razgovoru za posao, vjerojatno ste morali odgovoriti na barem jedno od ovih pitanja.
I dok odgovaramo jedno, najčešće mislimo nešto sasvim drugo…
1) Zašto ste se odlučili prijaviti na naš oglas?
Evergreen svih pitanja na razgovorima za posao na kušnju će staviti vaše sposobnosti muljanja, kamufliranja i uljepšavanja.
Vi mislite: “Prijavio sam se zato što mi treba posao. Kakvo je to glupo pitanje? Nemam novca i treba mi posao! Objavili ste oglas i sad pitate ljude zašto su se prijavili?”
Vi odgovarate: “Prijavio sam se zato što sam oduvijek želio biti dijelom vaše kompanije. Od malih nogu veliki sam fan vašeg branda i rad u ovoj kompaniji predstavlja ispunjenje svih mojih snova i očekivanja od života.”
2) Nabrojite svoje mane i vrline
Prilično nezgodno pitanje koje od vas iziskuje mnogo kreativnosti kako biste prikrili svoje nedostatke, ali istovremeno dali do znanja kako niste umišljeni.
Vi mislite: “Pa, moje mane su da sam nestrpljiv, lijen, radim samo ono što mi se kaže, dolazim i odlazim s posla točno u minutu, totalno sam neambiciozan, pijem, pušim i ne volim odgovarati na ovakva pitanja. Vrlina nemam.”
Vi odgovarate: “Što se mana tiče, mnogi ljudi kažu da sam tvrdoglav (najčešća mana koja prolazi i pod vrlinu), a od vrlina bih istaknuo upornost, pedantnost, proaktivnost (s ovom nećete pogriješiti), marljivost, društvenost, duhovitost, komunikativnost…” U sebi nabrajate još hilljadu drugih vrlina koje najvjerojvatnije nikad niste niti ćete tako skoro posjedovati.
3) Koliku platu očekujete? Još jedno nezgodno pitanje u kojem možete ispasti skromni (čitaj “očajni”) ili bahati.
Vi mislite: “Kao da moja plata ovisi o mojim željama. Želim najviše koliko mi možete dati. Želim službeni auto, mobitel, laptop, plaćene prekovremene, topli obrok, prijevoz, slobodne vikende, blagdane, radno vrijeme od 11 do 15 i platu od 10.000 KM. Neto.
Vi odgovarate: “Plata mi nije bitna. Ja sam ovdje zbog ljubavi prema poslu jer mi materijalno ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo. Želim samo onoliko koliko mi je potrebno da zadovoljim najosnovnije životne potrebe.
4) Jeste li timski ili solo igrač?
Vi mislite: “Nisam ni jedno ni drugo. Potpuno mi je svejedno radim li sam ili u grupi, a i moje mišljenje teško da će utjecati na to hoću li posao obavljati samostalno ili kao dio kolektiva.”
Vi odgovarate: “Rekao bih da sam podjednako sposoban raditi individualno i u grupi. Sposoban sam samostalno obavljati sve radne zadatke, ali jednako tako izvrsno funkcionišem i kao dio grupe osnažen potporom svojih kolega.”
5) Gdje se vidite za pet godina? Živci su vam na izmaku snaga, pritisak vam je skočio na 300 i suzdržavate se da ispitivača ne zatučete hrpom životopisa nagomilanih na njegovom stolu.
Vi mislite: “Za pet godina vidim se kako i dalje pretražujem oglase na burzi, odlazim na razgovore za posao i odgovaram na ovakva pitanja”.
Vi odgovarate: “Nadam se kako ću za pet godina napredovati na osobnom i profesionalnom planu. Završit ću magisterij, doktorat, naučiti kineski, turski i ruski te sve slobodno vrijeme posvetiti humanitarnom radu.
Bonus pitanje koje poslodavci postavljaju kandidatima na kraju razgovora: “Imate li vi kakvih pitanja za nas?”
Vi mislite: “Imam! Kolika je plata? Kakvo je radno vrijeme? Koliko se ljudi prijavilo na natječaj? Imam li ja uopšte šansu dobiti ovaj posao? Jeste li već zaposlili kćerku predsjednika uprave i ovaj razgovor uopšte nema smisla?”
Vi odgovarate: “Nemam pitanja. Hvala Vam što ste me pozvali!”
Izvor: Večernji.hr.