BOSANAC
Agresivno nezainteresovan nad svojom nadrealnom stvarnošću,
Opterećen i zarobljen u zatvorima prošlosti,
Slinav i uplakan spram svoje gluposti,
U novome danu iznova osuđen na puteve koji ne vode nikuda,
Ispred nove noći uplašen od ljepota,
Bez ikakvih pitanja vezanih za sutra,
Čekaš san koji te neće u tmini probuditi,
Sanjaš buđenja bez bolnih uzdaha,
SAM SA SVIMA OKO SEBE,
DIO NEČEGA A U STVARI NIČIJI,
NIČIJI AL’ SA LISICAMA NA RUKAMA,
I valja ti dalje, negdje, stojeći u mjestu,
Valja ti i živjeti jer smrt je preskupa za tebe.
