Procjena posljedica COVID-19 na društvo u Bosni i Hercegovini, koju su proveli UNDP i UNICEF, na uzorku od 2182 domaćinstva, utvrdila je da su makrofaktori, poput dinamike domaće i međunarodne trgovine, epidemiološka situacija u zemlji, ograničenja mobilnosti, potezi vlasti i mjere koje se donose u stalnoj interakciji sa faktorima na pojedinačnom nivou kao što su prihod, nivo obrazovanja, spol, dob i lokalni uslovi, koji rezultiraju deprivacijama poput nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti.
Nalazi procjene potvrđuju da ekonomski utjecaj krize nesrazmjerno snose najsiromašniji i najugroženiji. Kriza je smanjila prihode i pristup osnovnim uslugama što je dovelo do povećanja višedimenzionalnog siromaštva i nejednakosti.
“Kategorije stanovništva u našem društvu koje su već među najranjivijima sada zaostaju još i više. Zbog toga moraju biti hitno uključene u ciljane napore odgovora na COVID-19. Vidimo to iz svih naših procjena i akcija na lokalnim nivoima: siromaštvo i nejednakosti se produbljuju, jaz se širi preko različitih dimenzija društva. Potrebe najranjivijih kategorija se moraju uzeti u obzir prilikom adresiranja posljedica ove krize, kako niko ne bi ostao zapostavljen niti zaboravljen.”, istakla je dr. Ingrid Macdonald, rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u BIH.
„Pogoršanu finansijsku situaciju prijavilo je 48,5 % domaćinstava od kojih je 12 % doživjelo značajne poteškoće. Posebno su pogođeni oni koji su se čak i prije pandemije smatrali siromašnima: 63 % ih smatra da im se situacija pogoršala, od kojih 20 % smatra to pogoršanje radikalnim. Studija podcrtava neophodnost pružanja dodatne i koordinirane podrške kako bi se zaštitili najranjiviji ljudi i da bi se sačuvala radna mjesta. Potrebne su posebne mjere podrške za poljoprivrednike, mikro, mala i srednja preduzeća, te za one koji porodice prehranjuju radom u neformalnom sektoru.”, rekla je Steliana Nedera, rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH.
Istraživanje domaćinstava potvrdilo je da su mjere i ograničenja nesrazmjerno pogodile žene. Na tržištu rada, oni sektori s najvišom stopom zaposlenosti žena doživjeli su najveći gubitak poslova. Povećane potrebe za brigom o djeci tokom zatvaranja predškolskih ustanova i škola stavile su još veći teret na majke koje rade, jer je 75 % žena prijavilo značajan porast obaveza u kući, njezi i emocionalnom pritisku, od početka pandemije.
„Rezultati ankete potvrđuju usku vezu između ekonomskog i socijalnog uticaja na porodice i djecu. Pogoršanje finansijske situacije uslijed ove pandemije natjeralo je 20 % domaćinstava s djecom i 23 % porodica iz ranjivih skupina da posude novac za zadovoljenje osnovnih potreba. Smanjenje unosa hrane bio je mehanizam za snalaženje u ovim ranjivim porodicama. Slično tome, utvrđeno je da za 17 % djece iz siromašnih porodica postoji rizik od napuštanja škola zbog nedostatka podrške roditelja.
Sveobuhvatan sistem socijalne zaštite, otporan na krize i šokove u cijeloj zemlji je od ključne važnosti za ublažavanje posljedica i održavanje dostojanstva najugroženijih porodica.”, rekla je dr. Rownak Khan, predstavnica UNICEF-a u BiH.
Mentalno zdravlje identifikovano je kao jedno od ključnih područja u kojima se stanovništvo suočava s izazovima, jer je 45 % ispitanika izjavilo da ih je situacija zbog COVID-19 usredotočila isključivo na vlastito i preživljavanje njihove porodice.
Nalazi istraživanja pokazuju i da je obaveza nošenje zaštitnih maski u kombinaciji s pravilima socijalnog distanciranja negativno utjecala na socijalne veze ispitanika i dinamiku druženja. U kombinaciji s neizvjesnošću oko datuma lokalnih izbora, ova situacija povećava rizik od smanjene socijalne kohezije, izgradnje zajednice i demokratije.
Od početka pandemije, 15 % domaćinstava prijavilo je povećanje upotrebe Interneta i mrežnih transakcija, uključujući internet kupovinu, e-trgovinu i e-bankarstvo. To je posebno bio slučaj kod mladih ljudi, u urbanim sredinama i domaćinstvima sa neto prihodom većim od 1.500 KM.
Oni vjeruju i da će se njihov kvalitet života poboljšati ako budu mogli imati koristi od povećane digitalizacije. Smatraju da bi najkorisnija digitalna rješenja bila mogućnost dobivanja certifikata ili dozvola od opštine putem interneta i mrežnog savjetovanja ljekara. Zanimljivo je da je više od trećine ispitanika izrazilo podršku uvođenju sistema e-glasanja. To bi imalo značajne pozitivne implikacije na poboljšanje transparentnosti izbornih procesa i ukupne demokratije u zemlji.
Ovaj trend treba iskoristiti za otvaranje rasprava o opcijama unapredjenja, kako u okviru porodice, ljudskih resursa, posebno u politikama odsustva, kao i o uvođenju inovativnih socijalnih usluga.
