Osam dana pakla proživjela je majka Zorica Divković iz Tuzle s trogodišnjom kćerkom Lorenom u Klinici za zarazne bolesti UKC Tuzla. Od neuslovnosti bolnice, do lošeg pristupa ljekara, majka navodi da ništa nije bilo kako treba. Sve je počelo u petak kada je djevojčica dobila visoku temperaturu.
“Navodimo da je dijete (čija je majka podnosilac prigovora) upućeno u Prijemnu ambulantu Klinike za zarazne bolesti dana 22.02.2019.godine oko 11:20h, odmah (nakon 10-tak minuta čekanja) pregledano od strane specijaliste infektologa, nakon pregleda urađene dodatne dijagnostičke pretrage, primljeno na odjeljenje u roku od 30 min. Tokom hospitalizacije (u roku od tri dana od prijema) na primjenjene dijagnostičko-terapijske i mjere zdravstvene njege stanje djeteta u poboljšanju bez pogoršanja zdravstvenog stanja i komplikacija.“-naveli su iz Klinike za zarazne bolesti na upit o slučaju djevojčice Divković.
S druge strane, majka bolesne trogodišnje djevojčice Lorene, Zorica Divković proživjela je pakao prvih dana sa djevojčicom u bolnici. „Mi smo ostali u petak, subota kao subota, većina tih radnika kod njih ne radi. Da bi u subotu 4 sata poslijepodne mojoj curici stanje malo lošije bilo, konstantno joj se spavalo, da bi onda cijelu posteljinu povratila. Ja sam zvala sestru da dođe da promijeni posteljinu. Sestra je donijela jedan mali tanki čaršaf, jedino je to od posteljine bilo slobodno. Ja ne mogu dijete staviti na taj čaršav da spava kad je ispod madrac poderan. Nemam je čime pokriti, nema zamjenskog jastuka, nema apsolutno ništa. Kad je prvi put povratila, desilo se nakon pet minuta drugi put da povrati i tad je povratila krv. Sestra je tu bila pristutna. Ja sam insistirala da dođe doktorica, nek mi neko kaže zašto je dijete povratilo krv. Prvi, drugi, treći put ja izlazim i tražim da dođe doktorica, kaže sestra zvala sam je. I tad sam ja nazvala UKC centralu da me spoje sa pedijatrijom, plačem, vrištim da mi prebace dijete na pedijatriju. Prva stvar što je zima, ne može se biti u jakni. Druga stvar što doktorica ne dolazi. Da bih je čekala od 16 sati do 18:30 da se samo pojavi.“
Kada je shvatila da se situacija neće sama od sebe popraviti, Zorica je odlučila da sama napravi bolje uslove za svoju djevojčicu u Klinici za zarazne bolesti. „Ja više nisam mogla podnositi hladnoću. Nazovem tatu, govorim mu molim te kupi mi grijalicu, ne možemo više podnijeti hladnoću. Tata je došao u 19:30 sati, grijalicu mi donio, posteljinu, jastuke, i za mene, a i za dijete. Ostali smo ukupno osam dana, tek sam u ponedjeljak saznala da je u pitanju taj rotavirus. Ali kažem, ti uvjeti na infektivnoj klinici su užas, ja to ne bih poželjela ni najvećem neprijatelju.“
Iz Klinike za zarazne bolesti potvrđuju neuslovnost prostorija u kojima borave bolesnici. “Ono sa čime nismo zadovoljni odnosi se na žalost na pitanje infrastrukture i ambijentalne uslove u Klinici, posebno na infrastrukturu koja se odnosi na neadekvatnu i dotrajalu stolariju (prozore) preko kojih se gubi velika količina toplotne energije. Takođe preko otvora na istoj stolariji ulazi i veća količina hladnog zraka tako da je u takvim uslovima nemoguće obezbijediti adekvatnu temperaturu u bolesničkim sobama i radnim prostorijama“
