“1. Pozivamo organizatore Parade i njihove podržavaoce da prestanu plasirati teze o ugroženosti tzv. LGBT osoba u bh društvu. Prihvatajući potrebu zaštite ljudskih prava, skrećemo pažnju na to da nam nije poznato da su u našem društvu zabilježene pojave uskraćivanja prava nekoj od tih osoba (pripadnika tzv. LGBT populacije) u domenu pružanja medicinske i zdravstvene pomoći, obrazovanja, zaposlenja i slično, i da pred zakonom uživaju sva prava, kao i svi ostali građani. Sve pojedinačne situacije i slučajevi, koje oni doživljavaju kao ugrožavanje vlastitih prava, a koje često preuveličaju i medijski eksploatišu zarad nekih drugih interesa, ne mogu izmijeniti ovu činjenicu i dovesti do toga da se naše društvo predstavi kao netolerantno i nedemokratsko. Jedino “pravo“ koje im je koliko-toliko uskraćeno, jeste da nameću svoja uvjerenja i stavove drugima, a nadamo se da će tako i ostati, s obzirom da bi time ugrozili prava ostalih.
2. Pozivamo predstavnike vlasti na svim nivoima i funkcionere iz svih stranaka koji upravljaju političkim procesima u BiH, da imaju više samopoštovanja i obzira prema građanima i narodima koje predstavljaju i za čiji se napredak zalažu. Svjesni smo da postoje određeni zahtjevi koji uslovljavaju naš progres na putu euroatlanskih integracija i koji se trebaju ispuniti, ali njihovo ispunjenje mora biti isključivo ispunjenje volje i interesa građana i birača. Na pomenutom putu nas čekaju i dobre i loše stvari, stoga, budite mudri i sposobni da se izborite samo za dobro ili za više dobra, nego zla. Pazite da ovom narodu ne ponudite samo još gore društvene prilike, a podržavanje, tolerisanje i nevoljno odobravanje događaja i skupova koji podstiču ideje, vodi upravo tome. Zvuče jadno izjave jednog političara, uz to još i muslimana, koji to voli istaknuti, u kojima se čudi ovakvim reakcijama i kaže: “Mi smo to prihvatili na državnom nivou i sada se to samo sprovodi, a ja imam svoj intimni stav o tome i niko mi ga ne može uzeti.“ To nas podsjeća na doba komunizma i propagiranje izvrnute teze da je vjera privatna stvar pojedinca, a po kojoj naša istinska uvjerenja (najčešće ona vjerska) trebaju biti sakrivena, dok treba predano raditi na onome što su nam drugi nameću.
3. Pozivamo intelektualce i javne ličnosti u BiH da ne dozvole plasiranje nekih novih “istina“ o pojavama koje nam se nameću, te da razumiju šta su to tradicijske vrijednosti našeg društva i shvate zašto ih je neophodno beskompromisno čuvati. Naši uvaženi profesori i akademici, naročito iz oblasti medicine, sociologije, psihologije i oblasti sličnih nauka, ne trebaju dozvoliti da nam nekompetentne osobe putem različitih medija tumače genetiku i LGBT orijentacije predstavljaju kao predodređenost pojedinaca. Također, ne trebaju dozvoliti ni olahko plasiranje teza da su moderna nauka, relevantne studije i novija istraživanja dokazali da homoseksualnost nije neprirodna. Nadamo se da će i među našim intelektualcima, koji uživaju povjerenje građana, biti onih koji će htjeti i smjeti iznijeti istinu na vidjelo, zarad budućnosti naše djece i generacija koje će doći poslije nas.
4. Pozivamo našu ulemu i vjerske velikodostojnike drugih konfesija da odlučnije progovore o ovom zlu. Prema poznatom hadisu, Božiji Poslanik Muhammed a.s. je rekao da su muslimani dužni zlo spriječiti rukom, pa ako to ne mogu, onda jezikom, a ako i to ne mogu, da ga prezru u svom srcu, što je najslabiji stepen vjere. Upoznati smo sa stavom Vijeća muftija IZ BiH, kojim se homoseksualnost, ali i nasilje bilo koje vrste, karakteriziraju kao veliki grijesi, pa smo isti shvatili kao poziv muslimanima da se suzdrže od pokušaja da ovo zlo spriječe. Iako smo saglasni sa pomenutim stavom, smatramo da se u ovom slučaju ne treba zaustaviti na najslabijem stepenu vjere i da je potrebno više i ustrajnije djelovati i govoriti o ovoj pojavi, koja nam se nameće kao nešto dobro. Stoga, ne može se reći da je Stav Vijeća muftija iz 2015. godine ujedno i sve što se ima reći na temu homoseksualizma i svega što je u vezi s tim. Pozivamo naše imame, hatibe i muallime da mudro ali i hrabro govore o ovoj pojavi. Iako ovaj grijeh nije široko rasprostranjen u našem narodu, za razliku od mnogih drugih, pa se možda i ne mora tretirati kao prioritetna tema, bojazan da bi isti u narednim godinama mogao biti općeprihvaćen i blagonaklono odobravan, zahtijeva od svih nas preventivno djelovanje. Također, smatramo da bi bila korisna i reakcija Multireligijskog vijeća BiH.
5. Pozivamo predstavnike međunarodne zajednice, a posebno čelne ljude njihovih institucija i ambasada da se angažuju u stvaranju promjena koje će dovesti do poboljšanja stanja u našoj zemlji i da ne podržaju pojave i procese koje doprinose jedino povećanju problema u bh društvu. Svjesni smo da je međunarodni faktor doprinio i mnogim reformama i pomacima ka boljem, ali ne zaboravljamo ni velike nepravde i propuste međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini (a Bošnjacima posebno), od njene nezavisnosti 1992. godine, pa sve do danas. Tako, ne zaboravljamo nespremnost međunarodne zajednice da adekvatno reagira na agresiju izvršenu na BiH kao suverenu zemlju i članicu Ujedinjenih Nacija; nametnuti embargo na oružje, koji nikako nije doprinio smanjenju ratnih dejstava i stradanja, već se desilo upravo suprotno; licemjerno postupanje čak i kod dostave i distribucije humanitarne pomoći; izdaju UN-ovih snaga u slučaju Srebrenice i zakašnjelu reakciju na namjeru agresora da počini genocid; sramno postupanje u pokušaju opravdavanja pripadnika i naredbodavaca holandskog bataljona UN-a i davanje ustupaka agresorima pri samom okončanju rata, te mnoge druge postupke iz prošlosti koji zasigurno ne predstavljaju tek neznanje i nemoć međunarodnog faktora. Kao predstavnicima međunarodne zajednice, zamjeramo Vam i nametanje nefunkcionalnog modela za mirnodopski razvoj Bosne i Hercegovine, oličenog u Dejtonskom sporazumu; istrajavanju na rješenjima koja ne postoje niti funkcioniraju ni u Vašim zemljama; popuštanje pred opstrukcijama srpske strane u sprovođenju reformi na putu ka euroatlanskim integracijama, kao i svim njihovim atacima na BiH, te na svim postupcima, koji stvaraju dojam da niste iskreni pomagači ni Bosne i Hercegovine i njenog razvoja i prosperiteta, niti demokratije. U svjetlu toga smatramo licemjernim Vaše nastojanje da se pomogne održavanje ove Parade i da se isto prikaže kao podrška ljudskim pravima i demokratskim procesima. Sigurno Vam je poznato da većina građana BiH podršku ovoj problematičnoj grupaciji doživljava kao nešto što je nametnuto, tuđe i strano i kao nešto neprirodno i protivno našoj kulturi i tradicijskim vrijednostima i zato Vaše djelovanje smatramo neprijateljskim i destruktivnim.
6. Pozivamo novinare i medijske kuće da izbjegavaju korištenje termina “Parada ponosa” i umjesto toga koriste adekvatniji termin “Parada srama”, ili da prilikom izvještavanja o ovom događaju termin “parada ponosa“ pišu pod navodnicima. Ovo ne bi bilo neuobičajeno postupanje, s obzirom da se navodnici i riječ “takozvani“ i koriste za termine koje koristi, razumije i kao takve prihvata samo jedna grupacija, a ne stanovništvo u cjelini. Ne očekujemo da će svi mediji prihvatiti ove naše sugestije, a upravo na osnovu toga ćemo znati koji od njih su finansijski potpomognuti iz istih izvora kao i organizatori parade.
7. Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da shvate da se iza ove parade kriju drugi ciljevi, a nikako zaštita i unapređenje ljudskih prava, te da je namjera ovog događaja (u ovoj prvoj fazi) da se LGBT osobe prikažu kao sasvim normalne, obične i miroljubljive individue, koje trebaju biti uključene ili čak imati uticaj na sve društvene tokove, procese i reforme, kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti. Međutim, istina je, nažalost, sasvim drugačija. Relevantne statistike pokazuju da je većina osoba označenih kao pedofili i osobe spremne da napastvuju djecu, istovremeno i osobe homoseksualnih navika ili osobe koje takvu praksu barem odobravaju. Nemojte dozvoliti da vas obmanjuju pričama kako su ove osobe nenasilne i pune ljubavi, jer većina pripadnika LGBT populacije nisu miroljubivi i bezopasni, što dokazuju u sredinama gdje su uspjeli ostvariti svoje „pravo na slobodnu ljubav“. Relevantne statistike pokazuju i to da su LGBT osobe sklonije upotrebi droga i narkotika, te da češće oboljevaju od depresija i psihijatrijskih poremećaja, što potvrđuje i omjer jednih naspram drugih u populaciji oboljelih, u odnosu na omjer jednih naspram drugih u ukupnoj populaciji. Ove osobe su i prenosioci mnogih zaraznih bolesti, iako se i ova činjenica pokušava osporiti i relativizirati kojekakvim „naučnim“ istraživanjim. Medicinska ispitivanja u drugim zemljama su pokazala da su 75 posto osoba oboljelih od AIDS-a i sifilisa upravo osobe sa takvim sklonostima. Nadamo se da će svijest svih naših građana biti na nivou i da ćemo se uspjeti zaštiti i odbraniti od promotora ovoga zla”, saopćeno je iz navedenog udruženja.
