Udruženje žrtava i svjedoka genocida, postupajući u ime deset udruženja, uputilo je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka i razrješenje glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića.
U zahtjevu se poziva VSTV BiH da podrži ovu inicijativu, uz obrazloženje da su razlozi za takav korak detaljno navedeni te da su u velikoj mjeri već poznati stručnoj i široj javnosti. Iz udruženja ističu da je podrška ovakvim inicijativama od ključnog značaja za jačanje vladavine prava, povjerenja građana u pravosuđe i odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija.
Teške povrede službene dužnosti
Kako se navodi, zahtjev za disciplinski postupak i smjenu podnesen je zbog sumnje na teške povrede službene dužnosti. Udruženja se pozivaju na Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, posebno na odredbe koje regulišu disciplinsku odgovornost tužilaca, nadležnosti VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca, kao i moguće disciplinske mjere, uključujući razrješenje.
Naglašava se i obaveza države Bosne i Hercegovine da osigura efikasno procesuiranje ratnih zločina i zaštitu dostojanstva žrtava. Prema navodima iz zahtjeva, glavni tužilac podliježe disciplinskoj odgovornosti kao i svaki drugi tužilac, uz poseban stepen odgovornosti s obzirom na funkciju koju obavlja. Zahtjev se temelji, između ostalog, na članovima 56, 57. i 58. Zakona o VSTV-u BiH.
Razlozi za pokretanje smjene
Podnosioci zahtjeva smatraju da postoji niz ozbiljnih razloga za sumnju da je glavni tužilac počinio teške disciplinske povrede. Kao neke od ključnih navode opstrukciju u primjeni zakona i nesavjesno obavljanje dužnosti, što se, prema njihovim tvrdnjama, ogleda u selektivnoj primjeni zakona, izostanku reakcije u predmetima od posebnog javnog interesa i narušavanju povjerenja javnosti u pravosudne institucije.
Posebno se ukazuje na neopravdana kašnjenja u istražnim i predistražnim radnjama, naročito u predmetima ratnih zločina, koji se godinama zadržavaju u predistražnoj fazi bez adekvatnog obrazloženja i uz nepoštivanje standarda razumnog roka.
Kao jedan od najtežih prigovora navodi se nepodizanje optužnica za opsadu Sarajeva i druge ratne zločine, uz izostanak procesuiranja odgovornih lica, zanemarivanje postojećih domaćih i međunarodnih presuda te raspoloživih dokaza. Prema navodima udruženja, takva praksa ima teške posljedice po prava žrtava, međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine i ugled Tužilaštva BiH.
U zahtjevu se ističe i povreda dostojanstva žrtava, jer se nepostupanjem u osjetljivim predmetima žrtvama uskraćuje pravo na pravdu, produbljuje retraumatizacija i narušava princip poštovanja ljudskog dostojanstva.
Također se ukazuje na neprimjereno postupanje u slučajevima negiranja ratnih zločina, govora mržnje i glorifikacije ratnih zločinaca. Kao primjeri navode se mural Ratka Mladića u Banjoj Luci i postavljanje spomen-ploče na Vracama, u kojima, prema tvrdnjama podnosilaca zahtjeva, nisu pokrenute istrage iako su postojali osnovi sumnje na krivična djela.
Iz udruženja zaključuju da izostanak reakcije Tužilaštva BiH u ovim slučajevima predstavlja ozbiljnu profesionalnu i institucionalnu odgovornost glavnog tužioca.
Zahtjev su, pored Udruženja žrtava i svjedoka genocida, podnijeli i Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, Žena Podrinja, Majke Srebrenice, Žene Srebrenice, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995, Unija civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Unija civilnih žrtava rata Federacije BiH, Udruženje porodica ubijenih žrtava na Uborku i Sutini te Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.
