Žene koje trpe nasilje najčešće su udate, i čini ih 43,5% ispitanica u istraživanju koje je Centar za edukaciju Pro Educa sproveo od novembra 2017. do januara 2018. godine, na uzorku od 108 žena žrtava nasilja koje su zatražile pomoć u nekoj od sigurnih kuća u Banjaluci, Modriči, Sarajevu, Mostaru i Bijeljini u posljednje tri godine .
Šamari, udarci, psovke. Tri godine je to bio način na koji je sa M.Đ. svakodnevno komunicirao njen, sada bivši, muž. Predvečer bi joj bila najteža. Kao lutriji nadala se da da na vratima neće ponovo ugledati supruga u alkoholisanom stanju. Život u strahu, bez ljubavi, ispunjen duševnom i fizičkom boli odlučila je da prekine. Svoje tri maloljetne djevojčice odlučila je da poštedi scena nasilja i da ih odvede svojim roditeljima. Njene tri kćeri nisu mogle da shvate zašto deda nije želio da ih primi u svoj dom, ali ona jeste.
„Mom ocu je u tom trenutku bilo važnije šta misli selo, a za selo je sramota da ja napustim svog supruga, sramota je da se razvedem, u prevodu sramota je željeti živjeti život dostojan čovjeka. Izgleda da je selu prihvatljiviji nesretan brak, nego sretan razvod“ prisjeća se M.Đ.
Svjesna da je zarobljena u društvu nerazumijevanja i u okolini koja upire prstom, M.Đ. je odlučila da napusti i supruga, i oca, i selo u kojem je odrasla. Napustila je ne samo supruga i oca, i svoju državu, nego i svakodnevne okove koje su od nje napravili robinju.
NASILJE U PORODICI SVE VEĆI RAZLOG RAZVODA BRAKOVA U BANJALUCI
M.Đ nije jedina. U banjalučkom Centru za socijalni rad kažu da je procenat nasilja nad ženama sve veći, ali da žene sve češće ne pristaju da trpe nasilje.
„Žene su te koje u najvećem broju traže razvod od svog bračnog partnera. Razlog koji navode za raskid braka najčešće su nasilje, te podložnost alkoholizmu, kocki, pa čak i narkoticima“, rekla je Tanja Đakušić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Banjaluka.
Prva greška je što žena kada prvi put prihvati nasilje misli da je to incident koji se neće ponoviti, jer svog partnera nije upoznala u takvom ispoljavanju emocija. Kako bi žene izbjegle nasilje u porodici potrebno je da u brak uđu tek onda kada u potpunosti upoznaju svog partnera.
„U početku zaljubljenosti koja nije ljubav prosto smo opijeni nekim reakcijama naših partnera i tu treba da budemo oprezni. Mi se upoznajemo, i u tom upoznavanju treba da se otvorimo, te da pokažemo i kod partnera izazovemo različite emocije, i tugu, i tjeskobu, i ljubomoru“, smatra doktor psihologije Ljiljana Krneta.
S.M: KAO KONOBARICA SAM DOŽIVLJAVALA NAJVEĆA LJUDSKA PONIŽENJA
Nasilje nad ženama ne dešava se samo u brakovima, ili partnerskim odnosima. Žena nije nužno žrtva samo fizičkog nasilja. Žena je nasilju izložena psihički i seksistički. Tradicionalno društvo ohrabruje muškarce da krajnje primitivno i na vulgaran način dobacuje ženama na radnom mjestu. Kult seksizma prema ženama na Balkanu usmjeren je ka ženama koje rade u ugostiteljskim objektima.
„Nijedna normalna žena posao konobarisanja neće prihvatiti zato što ga voli, nego zato što je primorana. To kažem iz ličnog iskustva nakon raznih scena dobacivanja i pokušaja seksualnog uzmeniravanja od strane muškog spola. Nerado se prisjećam tog perioda, kada je bilo momenata da sam bila primorana i na fizički obračun da bih se zaštitila od raznih nasrtaja i muških dodira. Posebno me razočarava činjenica da mi u takvim situacijama, meni kao majci troje maloljetne djece, niko od prisutnih nije pružao bilo kakvu zaštitu, nego baš suprotno“, prisjeća se S.M.
U BH društvu prisutna je velika tolerancija na nasilje, a ništa bolji nisu ni građani evropskih zemalja. Zavod za statistiku Italije (ISTAT) uradilo je istraživanje koje je pokazalo da čak 23,9% populacije smatra da žena može da izazove silovanje načinom na koji se odijeva, a za 25 posto njih u redu je da se ljudi koji su u vezi povremeno i udare.
Tekst je nastao u okviru projekta “Mediji za ljudska prava”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Pro Educe i ne održava nužno stanovišta Evropske unije.
Izvor:6yka.com
