Ljetos se 11-godišnja Ayu udala za 41-godišnjeg Che Abdul Karim Che Hamida u maloj ružičastoj džamiji na obalama rijeke Golok na krajnjem jugu Tajlanda. Ranije tog jutra, Che Abdul Karim i njegova djevojčica, a uskoro mlada, putovali su preko granice iz Malezije u tajlandsku provinciju Narathiwat na vjenčanje. Nakon kratke svečanosti u 11 sati i odlaska u ured Islamskog vijeća kako bi dobili potvrdu o braku, par se vratio preko granice. Ayu je sada treća supruga Che Abdul Karima.
U Maleziji, gdje se muškarci mogu pravno udati za djevojčice mlađe od 18 godina, ako dobiju saglasnost islamskog šerijatskog suda, Ayuin slučaj izazvao je nacionalni protest u parlamentu i proteste na ulicama. No, preko granice na Tajlandu, gdje se ozakonio kontroverzni brak, reakcija vlade i vjerskih vlasti bila je sasvim utišana.
Hashim Yusoff, imam koji je oženio par, branio je ovakav aranžman: Ayu je ‘zrela’ osoba pa je brak ‘sah’ (pravno dopušten prema šerijatskom zakonu), objasnio je. Imam je Che Abdulu Karimu – koji je i sam imam u svom selu – dao nalog da ne smije imati seksualne odnose sa svojom mladom ženom, a Che Abdul Karim mu je to obećao, no medicinski testovi su pokazali da 41-godišnji mladoženja nije držao obećanje, piše Guardian.
Ayuin otac, Madroseh Romadsa, koji je prisustvovao svadbi, dao je pristanak, i jednostavno je rekao: “Nikad nismo učinili ništa loše. Na Tajlandu se mnogi ljudi vjenčaju jako mladi godinama”.
Od 2003. godine, prema strogim zakonskim propisima o zaštiti djece u Tajlandu, niko se ne može vjenčati prije navršene 17. godine života, a seks s maloljetnicima je kazneno djelo. Međutim, u južnim pokrajinama Tajlanda – Narathiwat, Pattani i Yalla, gdje su većinski muslimani – pravna praznina omogućuje muslimanskim zajednicama da primjenjuju islamski zakon na porodične odnose.
Prema ovom zakonu, ne postoji minimalna dob za brak i, kulturalno, djevojke se smatraju prihvatljivima čim dobiju menstruaciju. Na taj način, dječji brakovi se nastavljaju sklapati, a trudnoće maloljetnica i silovanja se nastavljaju jer su neregulirana kategorija, na što se tajlandska vlada radi slijepom.
– Evo, ako se djevojka ovdje ne uda do 16. godine, ona postaje prestara i više ju niko neće htjeti oženiti – govori Amal Lateh, koji živi u pokrajini Pattani u Tajlandu i koja se i sama morala udati s 15 za 10 godina starijeg rođaka.
Pravna praznina također je stvorila ono što je tajlandska aktivistica za prava djece Anchana Heemmina opisala kao “veliki biznis prekograničnog braka” – malezijski muškarci koji prelaze u južni Tajland da bi se laše oženili s maloljetnicama i lakše sklopili poligamne brakove koje u Maleziji ne bi mogli sklopiti ili bi proces bio vrlo dug i gotovo nemoguć.
Mohammad Lazim vodi jedan takav biznis, pomažući organizirati prekogranične brakove malezijskim ljudima. Surađuje s više od 50 mladoženja godišnje, uglavnom onih koji žele drugu ili treću ženu – ali insistira da nevjeste nisu maloljetnice. Kaže da je njegov posao, u usporedbi s drugima, zanemariv.
– Ljudi ovamo dolaze iz cijele Malezije i posao cvjeta. Umjesto da se prijavite na šerijatski sud u Maleziji, te odgovarate na sva nemoguća pitanja jer takav proces ovdje traje i po godinu dana, lakše je otići u Tajland gdje to nije regulirano zakonom – govori Lazim.
Ovo je također vrlo unosan biznis i za imame s tajlandske strane rijeke Golok koji sklapanje takvog braka naplaćuju četiri puta više mladoženjama iz Malezije nego li onima koji su državljani Tajlanda. U Maleziji Che Abdul Karim je smatrao da je teško ili nemoguće dobiti dozvolu da se oženi za Ayu; na Tajlandu, jednostavno je platio imamu 4.500 bahta – oko 120 eura, i gotovo.
Kad je otkriven, Abdul Karim je u Maleziji morao platiti kaznu od 1.800 ringita – oko 380 eura, šerijatskom sudu u Maleziji s presudom da je kriv za poligamiju i sklapanje braka bez odobrenja suda.
