Ideja o tome da se udam sama za sebe javila se negdje u januaru prošle godine, jednog dana dok sam bila na poslu.
Tri sedmice prije toga, tokom Badnje večeri, dobila sam poruku od dečka sa kojima sam bila u vezi više od pet godina, u kojoj je naveo da više ne želi vezu i da prekida sa mnom. Bila sam 42-godišnjakinja sa dvoje djece i dva razvoda iza sebe. Kada me ostavio, to me uništilo i danima nisam jela, spavala i smijala se, piše Melisa (Melissa) Denton za britanski Telegraph.
Moj bivši je ponekad znao reći “Draga, možeš se udati, ali to neće biti za mene”. Odjednom sam shvatila da je on bio u pravu i da se ne moram udati za njega već – za sebe.
Iako to nije legalno ni u jednoj zemlji, čitala sam o tome kako je veliki broj ljudi imao simbolične ceremonije kako bi proslavio svoj singl status.
Amerikanka Linda Barker bila je prva osoba koja je to učinila, 1993. godine, a ja sam postala zainteresovana za sologamiju nakon što sam pogledala jedan televizijski intervju sa Sofi Taner (Sophie Tanner), ženom koja je i sama prošla kroz ovo iskustvo. Njena situacija podsjetila me na moju: nakon loše veze, napisala je roman o sologamistima naziva “Srećnije”(Happily). Nakon završetka romana toliko se uživila u koncept da se odlučila za solo vjenčanje, u maju 2015. godine.
Foto: telegraph.co.uk
Mislila sam da je to pomalo luckasto, ali istovremeno imalo je i dosta smisla. Željela sam da uradim isto i znala sam da moram voljeti samu sebe prije nego što privučem pravu osobu u svoj život. Tokom godina, ulazila sam iz jedne veze u drugu i gubila sebe u procesu. Bilo je vrijeme da stavim sebe na prvo mjesto i tako samoj sebi potvrdim da sam srećna sama, kako bih se mogla odmaknuti od lošeg kraja posljednje veze.
Nakon što sam odlučila da to uradim, na Amazonu sam potražila sam prsten. Brzo sam pronašla jedan sa dijamantom lijepe veličine, koji je izgledao impresivno, i to je postao moj četvrti zaručnički prsten – a i prvi koji sam poklonila samoj sebi prije zavjetovanja na vječnu ljubav. Datum vjenčanja bio je 1. jun, što je značilo da imam šest mjeseci za pripremu svih detalja.
Moje kolege sa posla prve su saznale za moj plan i, poput većine drugih, mislili su da sam pomalo luckasta. Ipak, znali su da sam često impulsivna i da se držim neke ideje kad je stvarno želim ostvariti. Moja djeca, Rubi (Ruby) i Džasper (Jasper) pomoslili su “Oh ne, ide opet”, a Rubi, koja je konzervativnija od Džaspera, mislila je da sam luda, ali je promijenila stav prema ideji kada je vidjela kako su njeni prijatelji to odlično prihvatili. Ostatak porodice takođe je prihvatio ovu neobičnu ideju, a najteže je bilo uvjeriti moju 80-godišnju majku da se radi o dobrom potezu.
Ipak, i ona me je na kraju podržala kao i ostali, a na kraju mi je čak i rekla da je stvarno ponosna na mene. Vjenčanje je održano na plaži, gdje sam se fotografisala sa mojim prstenom i cvijećem.
Bio je to najbolji dan u mom životu. Po prvi put bila sam singl i srećna, a to iskustvo stvarno me ojačalo. Umjesto da sam trošila energiju i ljubav na druge, stavila sam samu sebe na prvo mjesto.
