Jaka zima otežava rad prosvjetnih radnika na Pešterskoj visoravni. No, neki od njih ne odustaju, pa do radnih mjesta pješače i po nekoliko sati, kao što su učitelji Admir Bibić i Ramo Halilović iz Sjenice.
Snijegom zavejan put i temperature od minus 25 stepeni Celzijusa, ne sprječavaju ovu dvojicu učitelja da svakodneno pješače do dvadesetak učenika u selu Dunišić kako bi održali nastavu.
Učitelj Admir Bibić priča da je svaki korak do isturenog odjeljenja Osnovne škole “12.decembar” u ovom selu izuzetno težak, ali da je osmijeh djece, promrzle i umorne od pješačenja do školskih klupa, ogroman podsticaj i snažna motivacija za dalji rad.
“Zimi su uslovi za rad jako teški, djeca do škole po snijegu i jakom vjetru prevaljuju i po nekoliko kilometara, njihova želja za sticanjem znanja mi je dovoljna da me učini jakim, da nerijetko dio puta do škole prepješačim”, objašnjava Bibić.
Iako je put do male seoske škole u Dunišiću dug svega desetak kilometara od centra grada, zbog slabo prohodnog puta i sniježnih padavina, putovanje zna da potraje i više od jednog sata, ističe učitelj Ramo Halilović.
“Kada bi djeca došla u školu, a mi izostali sa nastave, osjećali bismo duboku grižu savjesti, mi bismo imali osjećaj da smo ih iznevjerili”, dodaje Halilović.
Nastavu u školi u selu Dunišiće prati dvadesetak učenika. Objekat je starije gradnje, ali dobro očuvan, a učenici i nastavnici griju se pomoću dvije male peći na ugalj i drva. Zagrijavanje prostorija nije jednostavan posao kada je temperatura daleko ispod nultog podioka.
Sjenica spada u red nerazvijenih opština u Srbiji, zimsko održavanje seoskih puteva je otežano jer ih je mnogo, vode do više od stotinu naseljenih mjesta ovog gradića. Takav je i put do škole u Dunišićima.
Izvor: Anadolija
