Smaragdno zelena Neretva dobila je ime prema ilirskom nazivu NERA-ETWA što znači Božanska rijeka. Drevni Iliri su opisali i sacuvali ljepote ove rijeke a nasi savremenici planiraju da je uniste i njenu vodu zarobe u cijevi. Od božanske rijeke ce ostati samo uspomene. Ukoliko ništa ne poduzmemo da je spasimo Nera etwa ce postati Suha rijeka.
Izvorište rijeke Neretve je pod Gredeljom (1300 m.n.m.) na obroncima Zelengore i prevoja Čemerno. Narednih 30 kilometara rijeka Neretva ojacana ostalim pritokama tece kroz slabo naseljeno podrucje do mjesta Ulog, i upravo na tom području je planirana izgradnja 7 mini hiroelektrana. Gornji tok Neretve je bogat raznolikom ihtiofaunom a najpoznatije autohtone riblje vrste su iz porodice salmonida: glavatica (Salmo marmoratus) i mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris). Endemska mekousna pastrmka, obitava jedino u rijeci Neretvi, veoma je osjetljiva riblja vrsta i opstaje samo u vodi bogatoj kiseonikom sa relativno niskom temperaturom. Gornju Neretvu naseljava i riječni rak koji je jedan od najboljih indikatora čiste vode.
U rijeci Neretvi zivi 75 vrsta slatkovodnih riba, a ukupan broj ptičjih vrsta koje se koriste ovim područjem iznosi više od 300, te je habitat na kojem zive i ostale velike zvijeri dinarskog kraja.
Gornji tok Neretve sa širim okruženjem zbog svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti predstavlja područje izuzetnih prirodnih vrijednosti do danas sačuvanih u svom izvornom obliku. Zemaljski zavod za zaštitu kulturnih i prirodnih vrijednosti BiH je 1958 godine. stavio pod zaštitu države kao prirodne vrijednosti slijedeće objekte: Klisure na Neretvi: Čeljina, Gradina, Mrka stijena, Krstac, Hotovska brda i Veletin; Djevičin Vir, Izvor Gornji Krupac i Izvor Donji Krupac.
Zbog niza propusta oko izdavanja okolinskih dozvola, nepostovanja zakona, citavo podrucje Gornje Neretve, uzvodno od mjesta Ulog, ce biti trajno izgubljeno ukoliko kompanija “Marvel” d.o.o. Istocno Sarajevo u vlasnistvu Save Lalovića finalizira planiranu izgradnju hidroenergetskog sistema “Gornja Neretva” koji se sastoji od sedam mini hidroelektrana. Navedene MHE ukupne snage 17,23 MW su planirane na lokacijama Grebenac ušće, Medenik, Igaščica, Grebenac – Krupac, Trnovica, Plačikus i Uloški Buk. Izgradnjim ovakvog Hidroenergetskog sistema čitav sliv u duzini od 30 km bi bio pregradjen branama i cijevima, nakon jedne brane dolazi druga pa treća i tako dalje, rijeka bi bila sprovedena u cijevi a njeno korito bi bilo suho i napusteno. Studiju uticaja na okolinu je uradila firma “Projekt” a.d. Banja Luka. Studija uticaja za hidroenergetski sistem ‘Gornja Neretva’ nije uzela u obzir kumulativni zbir svih hidroelektrana i njihov poguban uticaj na životnu sredinu. U gornjem toku Neretve zivi neretvanska potočna pastrmka koja je endemska vrsta, a izgradnjom HES “Gornja Neretva” ne bi imala mogućnosti da opstane. Profesor Predrag Simonović sa Biološkog fakulteta iz Beograda upozorava “Po istraživanjima ovo bi trebao biti najčistiji rezervat pastrmke.
Biološki minimum je veoma mali, a pastrmka nije losos, nema imigracioni instinkt i neće savladati riblje staze”, izgradnjom HES “Gornja Neretva” pastrmka ne bi imala mogućnosti da opstane.
Čin izgradnje MHE je vrlo destruktivan, prave se vodozahvati, rijeka se zaustavlja i pregradjuje betonskim branama, polažu se nekoliko kilometara dugački cijevovodi koji seukopavaju u samo riječno korito. MHE često svu vodu iz korita rijeke usmjere u derivacione cijevovode da bi imali što više vode za pokretanje turbina i što veću proizvodnju električne energije, pri čemu dolazi do uništenja živog svijeta u vodotoku. Ovaj princip izgradnje znači da od vodozahvata, pa sve do mašinske sobe riječno korito više nema vode a nizvodno od mašinskih soba rijeke neretko potpuno presušuju. Prilikom izgradnje ovakvih brana grade se pristupni putevi za tešku mehanizaciju koja iza sebe ostavlja uništeno priobalje, obale rijeke se mjenjaju, sijeku se stabla i devastiraju okolna flora i fauna. Sve su to elemnti štetnosti izgradnje MHE u nedirnutoj prirodi gornje Neretve.
Pravi motiv gradnje MHE je sigurna zarada investitora koji potpisuju ugovor o obaveznom otkupu električne energije na 12 (u Federaciji) ili 15 godina (u Republici Srpskoj) i jamči im se povlaštena cijena za električnu energiju koja je stalna i ne ovisi o tržištu. Kroz mjesečne račune za struju građani BiH svakog meseca plaćaju naknadu za subvencionisane proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora, taj novac Elektroprivreda naknadno isplaćuje proizvođačima struje kompanijama u privatnom vlasništvu. Šira društvena zajednica nema nikakvu direktnu korist ali je zato šteta ogromna. MHE ne zaposljavaju lokalno stanovništvo na održavanju i čuvanju, a citav proces rada MHE je automatizovan.
Za zaštitu rijeka jedan od najvećih problema je taj što ne postoje sankcije za uništavanje rijeke i biodiverziteta. Nedostaju kaznene odredbe u zakonu, investitori mogu nekažnjeno ostaviti korito rijeke potpuno suho i nitko neće odgovarati. Nadlezna ministarstva su obicno nenadležna i nema nikakvih sankcija.
Zbog štetnog uticaja na životnu sredinu i uništavanja prirode, u Evropi je srušeno oko 400 malih hidroelektrana dok je u Sjedinjenim Američkim Državama od 1993. do 2017. godine srušeno više od 1.000 objekata, navodi se u izveštajima organizacija za zaštitu životne sredine riverwatch.eu i americanrivers.org.
U slivu Neretve i Trebišnjice izgrađeno i u pogonu je 12 hidroelektrana od kojih većina ima akumulacijska jezera, dok postoje planovi da se izgradi dodatnih devet elektrana. To ima značajan utjecaj na ekosustave i ozbiljno je poremetilo vodni režim, što znači i drastično smanjenje biljnih i životinjskih vrsta koje ovise o vodnom režimu. U Bosni i Hercegovini je do sada izgrađeno 106 malih hidroelektrana, još oko 340 je u raznim fazama planiranja, pripreme i izgradnje. Sudeći po izjavama investitora, na kraju bi ih moglo biti i preko 600 – što znači da u BiH neće biti ni rijeke ni potoka bez barem jedne MHE, pretežno derivacionog tipa, poznatog u industriji kao vrste najpogubnije za ekosistem. Negativne posljedice su nesagledive, a obuhvataju uništenje biodiverziteta ne samo na Balkanu, već u celoj Evropi, a ugrožene su i lokalne zajednice.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je 23. juna 2020. godine Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana (MHE) na cjelokupnom teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, dok je u Republici Srpskoj jos uvjek na snazi zakon koji dozvoljava izgradnje MHE.
Animiranjem šire drustvene zajednice, prestankom subvencioniranja elektricne energije iz MHE koje ne poštuju okolinske dozvole i kontrolom izdavanja okolinskih dozvola mogu se spasiti preostale rijeke od unistenja , jos nije kasno da se spasi Nera Etwa.
