Tuzlanski kanton (TK) prednjači po broju djece oboljele od malignih bolesti. Mali heroji koji nerijetko ne mogu shvatiti od čega boluju, ali vrlo dobro poznaju ljekare, medicinsko osoblje i bolničko okruženje, najčešće obolijevaju od leukemije, tumora centralnog nervnog sistema i mozga, piše Anadolu Agency (AA).
“Godišnje u Federaciji Bosne i Hercegovine od malignih oboljenja oboli 50 djece, od čega su jedna trećina pacijenti iz TK. Dakle godišnje imamo u prosjeku 16-17 novih slučajeva. Stepen izlječenja ovisi od oboljenja i od slučaja do slučaja, a liječenje traje najkraće šest mjeseci. Najbrže se izliječe pacijenti oboljeli od tumora limfnih čvorova. Inače, Odjeljenje za hematologiju i onkologiju na Klinici za dječje bolesti pri Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla ne zaostaje za onim što se pruža u svijetu, iako bi situacija mogla biti bolja kada je u pitanju prostor i oprema”, izjavio je dr. Edin Husarić, v.d. načelnika Klinike za dječije bolesti.
Petogodišnji Džejlan Omeragić iz Gradačca jedan je od malih pacijenata kojima je prošle godine dijagnosticirana leukemija. Izliječio se, a trenutno primjenjuje terapiju održavanja.
Komunikativan je, nasmijan, radoznao i aktivan dječak, a dok je njegova majka obuzeta mnogim strahovima vezanim uz zdravlje, njegova je najveća dječija briga hoće li dobiti paketić koji mu je obećan ukoliko bude slušao.
Zaposleni u Klinici za dječije bolesti dobro ga poznaju. Držeći majku za ruku i idući hodnikom k izlazu, mališan heroj naše priče odlučno odbija prijedlog nasmijane medicinske sestre da pogleda bebu, koju je ona držala u naručju. Džejlana zanima šta je s paketićem…
“Prve tri godine bio je zdrav, no prošle godine u martu često je imao temperaturu bez ikakvog razloga. Imao je, također, bolove u zglobovima i zubobolju, što je bilo čudno za tako malo dijete. Sve smo pripisivali prilagođavanju novoj sredini, jer je u to vrijeme krenuo u vrtić. Išao bi tri dana, pa bi dobio temperaturu i nekoliko dana ga nismo vodili. Nakon nekog vremena bilo bi mu bolje, pa bi se vratio u vrtić, ali već sutra ili prekosutra ponovo ne bi išao. U međuvremenu, čuli smo više različitih mišljenja, a sve do dijagnoze uglavnom je liječen lijekovima za snižavanje temperature”, započinje priču za AA Džejlanova majka Amela Omeragić.
Nalazi, pretrage, lijekovi, snimanja, laboratorijska ispitivanja… Dok se čekanje rezultata nalaza činilo beskonačnim, svaki novi prijedlog ljekara roditeljima je predstavljao novi stres i strepnju.
Akutna limfoblastna leukemija (ALL), glasila je dijagnoza koju su ljekari uspostavili nakon pola godine. Riječ je o najčešćem tipu leukemije kod djece, koji predstavlja karcinom koštane srži pri kojem se prvobitne ćelije, iz kojih se razvijaju krvne ćelije, umnožavaju i zauzimaju mjesto “normalnih” ćelija.
Kada su ljekari saopćili dijagnozu, u porodici Omeragić, očekivano, sve se promijenilo.
“Bio je to veliki životni udarac, ali nakon prvobitnog šoka, prihvatili smo bolest i počeli raditi na ozdravljenju. Sin se liječio u Sarajevu, gdje sam se susrela s brojnim roditeljima i čula različite životne priče. Ono za šta mogu reći da je bilo olakšavajuća okolnost u našem slučaju jeste to da nismo imali finansijskih problema. Bolest djeteta sama po sebi je teška i svakom je roditelju najteže gledati bolesno dijete, a još ako je i socijalna situacija lošija, to su vrlo bolni momenti”, navodi Amela.
“Sve smo podredili sinu. Ne idemo u gužve, niti u posjete, a ni nama niko ne dolazi. Cijela porodica pazi na ishranu i nastojimo jesti što zdraviju hranu, bez prerađevina i šećera. Džejlan je sada dobro. Stabilan je, ali će terapija trajati do decembra 2017. godine. Sedmično ga vodimo na pregled krvne slike i jednom mjesečno u Sarajevo na kontrolu. Zasad je sve uredu, iako bude uspona i padova u nalazima, ali važno je da se remisija, odnosno odsustvo bolesti, održi.”
Podrška i razumijevanje od strane okoline mnogo su, priča Amela, pomogli da se psihički nose sa svim problemima.
“Ljudi su inače osjetljivi na bolest, a naročito kada su djeca u pitanju. Dolazim iz manjeg mjesta i kada svaki dan viđate jedno dijete u parku, a kasnije saznate da ima karcinom, to svima teško pada. Imali smo maksimalnu podršku, rodbina i prijatelji su nudili pomoć u svakom obliku. Hvala im što su s nama prolazili kroz ovaj težak period”, zaključuje Amela, dok Džejlanu namješta zaštitnu masku na licu.
Amira Buljubašić, majka petogodišnjeg Kenana, koji je također obolio od leukemije, zadovoljna je sistemskom uređenošću kada su u pitanju mališani koji boluju od opakih bolesti.
“Moj se Kenan liječio u Tuzli, Sarajevu i pet mjeseci u Turskoj, a sve je to bilo plaćeno. Državi Bosni i Hercegovini neizmjerno se zahvaljujem na tome”, izjavila je Amira.
Navodeći da je u cjelokupnom procesu Kenanovog liječenja najteže bilo prihvatiti dijagnozu, njegova je majka poručila drugim roditeljima da se bore sve dok doktori prognoziraju i najmanju šansu za oporavak.
“U našem je slučaju dijagnoza bila najteža. Trebalo nam je skoro mjesec da to prihvatimo, a kada se to konačno desilo, započela je borba tokom koje ne pričamo mnogo o leukemiji. Kenan čak i ne zna kakva je to bolest, jer je suviše mali da bi to shvatio. On zna da je nešto bolestan i da mora malo ići u bolnicu”, kazala je.
Koliko su važni podrška i pripremanje roditelja na različite situacije s kojima će se susretati tokom liječenja djeteta, znaju u Udruženju porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti u Tuzlanskom kantonu “PIPOL”. Ovo je udruženje, između ostalog, iniciralo renoviranje Odjeljenja za hematologiju i onkologiju na Klinici za dječje bolesti. Renovirano je pet bolesničkih soba, igraonica, ljekarska soba i intervencija, te sanitarni čvorovi.
“Vojska ljudi uključila se u projekt i hvala svima. Nadam se da će ovo Odjeljenje ubuduće imati što manje pacijenata, a da će se oni koji dođu uspješno izliječiti”, naglasila je Amra Saračević, predsjednica “PIPOL-a”.
