Djeca se nakon doručka u šumi igraju, skupljaju plodove, izrađuju kućice za životinje, a nakon jutra u prirodi vraćaju se na ručak i spavanje u posebno uređen natkriven prostor u kojem borave i kad je vrijeme izrazito loše
Nema veze kakvo je vrijeme. Može puhati bura, padati kiša, biti magla ili jako sunce. Djeci to ne bi trebalo smetati jer bi se tako trebala povezati s prirodom, steći imunitet i snalažljivost.
Za sve se to zalaže filozofija takozvanog šumskog vrtića koji je u Puli otvorila 30-godišnja psihologinja i dadilja Francesca Miličević. Prva djeca već se polako upisuju u takvu novu vrstu vrtića Šumska djeca. U tom vrtiću djeca će cijeli dan biti vani u šumi, a time im, veli Francesca Miličević, želi pružiti ono što je i sama iskusila kada je bila dijete.
Obavezne čizmice
– Kako izgleda dan u ovakvom vrtiću? Pa najprije se doručkuje, a onda idemo u šumu gdje se igramo, istražujemo, skupljamo šumske plodove, radimo igračke od drveta, radimo kućice za životinje, gnijezda od šipražja, idemo na izlete u udaljeniji dio šume. Sada primjerice skupljamo i jedemo kupine i djeca u tome uživaju, pa čak i ona koja su tvrdila da ih ne vole. Provodimo sve vrijeme u šumi, a nećemo imati unaprijed pripremljen poseban program. Sve će ovisiti o interesima djece taj dan, i kakvo će biti vrijeme te što će se u šumi događati. Šuma je nepresušan izvor doživljaja, ona hrani osjetila na svim raznima. Najmanje se treba brinuti što će djeca tamo raditi. Djeca obavezno moraju imati čizme, a naravno, kada je loše vrijeme i kabanice. Nakon jutarnje igre u šumi idemo na ručak, a onda djeca idu na spavanje. Poslije toga ponovno krećemo prema našem igralištu – ističe Francesca Miličević.
Vlastiti vrt
U vrtiću nema plastičnih gotovih igračaka nego će ih djeca sama izrađivati. Također, imat će i svoj vrt s povrćem i voćem, piše Jutarnji.
– Šuma je nepravilan teren i dijete stalno mora biti oprezno. Dakle, dijete koje hoda po šumi u većoj je prednosti od onoga koje hoda po betonu. A i imunitet djece koja većinu vremena provode vani od one koja su većinom u zatvorenim prostorima je nedvojbeno jači. A i puno rade s rukama – ističe Francesca Miličević, te dodaje: – Naravno da će dijete pasti i ogrebati se, da će biti i komaraca i krpelja, ali to nije ništa opasno. Sve je to za djecu dobro. Nema tu nekih realnih opasnosti.
Ana Užarević, čiji je četverogodišnji sin Maksim u šumskom vrtiću, kaže da kod njega takav tip vrtića pozitivno utječe na psihu, snalažljivost, kreativnost te imunitet. – Kada je dijete cijeli dan vani, okruženje prirode pozitivno utječe na njega na više razina. To smo primijetili još ovo ljeto kada je bio s nama cijeli dan vani u kampu. Stopio se s prirodom. Skupljao je biljke, štapove, penjao se po stijenama. Naravno, sve pod nadzorom. I vidjeli smo da je postajao sve spretniji, počeo je raspoznavati biljke i dobro se snalaziti. Ne bojimo se toga da će se smočiti ili išta slično. To će ga ojačati – smatra dječakova majka Ana, koja dodaje i da se njegova motorika odlično razvija te da sve skupa blagotvorno djeluje na njegovo raspoloženje, spavanje i kreativnost.
– Bitno je da se i roditelji educiraju o tome što se sve nalazi u šumi. Vlada mišljenje da smo jako protektivni prema djeci. I to u jednoj mjeri stoji, pa ovo ni nije vrtić za mnoge roditelje – zaključuje Francesca Miličević.
