Šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter Van der Auweraert rekao je u intervjuu za Al Jazeeru da je stanje sa migrantima kritično samo u kampu Vučjak, ali ne i u ostalim kampovima u Bosanskoj Krajini, kojih ima četiri u tom dijelu BiH, pozivajući da se ulože dodatni napori kako bi se izbjegla veća humanitarna kriza.
Šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter Van der Auweraert rekao je u intervjuu za Al Jazeeru da je stanje sa migrantima kritično samo u kampu Vučjak, ali ne i u ostalim kampovima u Bosanskoj Krajini, kojih ima četiri u tom dijelu BiH, pozivajući da se ulože dodatni napori kako bi se izbjegla veća humanitarna kriza.
Peter Van der Auweraert
Prema podacima domaćih vlasti u BiH je od 2018. godine do danas registrirano skoro 50.000 ilegalnih migranata koji sa Bliskog istoka i iz Afrike takozvanom Balkanskom rutom koja vodi preko BiH žele doći do Evropske unije, ali ih je u cijeloj zemlji ostalo oko 7.000.
IOM je trenutno ključni partner Evropskoj uniji kada je riječ o migrantskoj krizi u BiH. Kakve su vaše procjene – je li migrantska i humanitarna kriza u zemlji eskalira?
Ako na to pitanje gledate iz perspektive broja migranata koji se svakodnevno nalazi u državi, situacija ne eskalira – od proljeća, u BiH se u prosjeku nalazi između 7.000 i 7.500 migranata. Znam da se radi o ljudima koji su u pokretu (što znači da pojedinci dolaze i odlaze), jer je BiH tranzitna zemlja za migrante koji pokušavaju da iz jednog dijela EU (uglavnom Grčke) stignu u druge dijelove EU (Hrvatsku, Sloveniju, Italiju i dalje). To se može vidjeti iz broja registriranih dolazaka u BiH od januara ove godine koji iznosi oko 26.000 i to znači da je velika većina već napustila BiH.
Ali, gledajući iz humanitarne perspektive, situacija se pogoršava i, zapravo, postaje jako zabrinjavajuća. To ima veze sa situacijom smještaja u zemlji, koja je preopterećena od proljeća – službeni odobreni kapacitet od 4.200 kreveta nije dovoljan za migrante koji se nalaze u državi. Uprkos ponovljenim upozorenjima vlastima koja su IOM i drugi akteri uputili početkom godine da je u BiH hitno potrebno obezbijediti i identificirati dodatne centre za smještaj migranata, ništa nije učinjeno. To sada dovodi do situacije da oko 2.000 migranata živi u uslovima koji su daleko ispod standarda, izloženi hladnoći i sve nepovoljnijim vremenskim uslovima. Ako se rješenja ne pronađu brzo, rizik od ljudskih žrtava je realan. To frustrira dodatno obzirom da su međunarodni finansijski i ljudski resursi dostupni za uspostavljanje dodatnog službenog smještaja za migrante.
Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izjavio je da postoji nekoliko lokacija u zemlji koje mogu biti pretvorene u kvalitetne migrantske centre, poput bivših vojnih objekata, ali da vlasti sa nivoa države ne mogu dobiti dozvolu lokalnih zajednica za otvaranje migrantskih kampova. Jesu li strahovi lokalnih zajednica opravdani? MUP USK je izvijestio o više od 170 krivičnih djela od početka godine, u kojima su učestvovali migranti?
Politizacija migrantskog pitanja u BiH i mediji koji izvještavaju o pitanju migranata sigurno imaju puno veze sa strahovima koji postoje u zajednicama. Pored toga, fenomen iregularnih migracija u državi i kroz nju s ljudima koji dolaze iz zemalja poput Afganistana, Pakistana, Iraka, Alžira i Maroka je nova pojava za BiH, što stvara dodatnu zabrinutost u lokalnim zajedicama.
Podaci o krivičnim djelima često se pružaju bez ikakvog konteksta i, iako je svako krivično djelo naravno previše, to stvara iskrivljenu i preuveličanu sliku o stanju sigurnosti. Na primjer, u periodu kada je USK prijavio 170 zločina koje su počinili migranti, više od 20.000 migranata je prešlo preko USK-a, što ukazuje da je samo vrlo mala manjina migranata učestvovala u nekom vidu kriminalnog ponašanja. Međutim, ono što stvara nesigurnost jest trenutni nedostatak dovoljnog smještaja za migrante koji prisiljava migrante da spavaju u javnim zgradama i prostorima. Konačno, premalo političara je spremno ustati i objasniti da smještajni centri za migrante također imaju stvarne, opipljive ekonomske koristi za lokalne zajednice u kojima se centri nalaze, uključujući lokalno zapošljavanje, dodatna lokalna ulaganja i dodatne prihode i mogućnosti za privatna preduzeća.
Mediji, također, izvještavaju i o nasilju nad migrantima. Britanski Guardian upozorio je na nasilje hrvatske policije nad migrantima koji na putu prema zapadnoj Evropi pokušavaju iz BiH ući u Hrvatsku. O nasilju hrvatske policije izvijestila je i švicarska televizija SRF. Slična upozorenja poslale su i brojne nevladine organizacije, poput Amnesty International. Hrvatska demantira da krši ljudska prava u slučaju odvraćanja migrant iz svoje zemlje. Kakva saznanja u tom pogledu ima IOM?
IOM može samo izvijestiti da redovno čuje priče od migranata o kojima se brine, o tome da ih je hrvatska granična policija maltretirala kada su ih uhapsili tokom iregularnog prelaska u zemlju iz BiH. IOM nema ni sredstva ni ovlaštenja da istraži ove navode. IOM migrante koji žele podnijeti zvaničnu žalbu upućuje nadležnim vlastima BiH.
Kakva su saznanja IOM-a u pogledu deportacije migranta iz Bosne i Hercegovine? Jesu li tu zabilježena kršenja prava migranata?
IOM nije uključen u deportaciju migranata iz BiH, a uključuje se samo kada iregularni migranti izraze želju za povratkom kući. U takvim slučajevima i nakon odgovarajućeg savjetovanja, IOM pomaže migrantima u pribavljanju putnih dokumenata, povratnom letu kući i ponovnoj integraciji u zemlji porijekla. IOM nema informacije o prijavljenim kršenjima ljudskih prava u kontekstu deportacija u BiH.
Britanski BBC je objavio kratki videoprilog o stanju u migrantskim kampovima u BiH, opisujući ih da su ‘kao iz noćne more’. Jesu li migrantski kampovi u BiH zaista ‘kao iz noćne more’?
Video o kojem govorite izvještava o situaciji na jednom lokalitetu, lokaciji Vučjak, a ne o situaciji u službenim smještajnim centrima. IOM zajedno s drugim agencijama UN-a dosljedno poziva vlasti da zatvore Vučjak i migrantima osiguraju alternativu koja je sigurna i humana. Situacija u službenim smještajnim centrima (Bira, Borići, Sedra, Salakovac, Miral i Ušivak) potpuno je različita. Tamo su migranti smješteni u skladu sa međunarodnim humanitarnim standardima i imaju pristup besplatnim uslugama, uključujući tri obroka dnevno, zdravstvenu zaštitu, djeca imaju pristup školskom sistemu i različitim društvenim i edukativnim aktivnostima.
Očekujete li da će nakon ulaska Hrvatske u Schengen zonu migranti teže prolaziti hrvatsku granicu nego sada, i da bi nakon toga moglo doći do veće koncentracije migranta na teritoriji BiH? Može li odgovor na ulazak Hrvatske u Schengen biti bolje kontrolirana istočna granica, odnosno granica između BiH i Srbije?
Još je rano govoriti o ovome.
Delegacija Evropske unije u BiH izvijestila je da je EU od 2018. godine za potrebe migranata i izbjeglica u BiH izdvojila 34 miliona eura. Je li to dovoljno novca, uzimajući u obziri širinu migrantske krize u zemlji?
Od 2018, EU je dodijelila 36 miliona eura za upravljanje migracijskom situacijom, IOM-u i drugim agencijama sa kojima IOM partnerski upravlja migracijskom situacijom. To, osim za potrebe migranata, izbjeglica i tražioca azila u vidu uspostavljanja pet privremenih prihvatnih centara i zadovoljenja svih humanitarnih potreba i zaštite, je iskorišteno i za opremu i profesionalnu podršku MUP-u Unsko-sanskog kantona, Službi za poslove sa strancima, Graničnoj policiji i Sektoru za azil.
Pored toga, IOM je primio sredstva od Razvojne banke Vijeća Evrope (CEB) pomoću kojih je uspostavljen PPC Ušivak, Vlade Ujedinjenog Kraljevstva za projekat koji je podržao lokalnu zajednicu u USK, Qatar Charity koji su podržali infrastrukturne projekte u PPC Ušivak. Sredstva su dovoljna za sada.
Iz Nevladine organizacije Centar za zastupanje građanskih interes stavljaju pod sumnju transparentnost trošenja novca namijenjen migrantima i izbjeglicama u BiH. Iz Centara su optužili da najveći dio novca namijenjen migrantima, svjetske organizacije za upravljanje migrantskim krizama, poput IOM-a, zapravo potroše na funkcionisanje samih organizacija. Kako odgovarate na takve optužbe?
IOM je bio jedan od prvih organizacija koja se odazvala kada su migranti počeli pristizati u zemlju i međunarodna zajednica je prepoznala tu činjenicu i nastavlja podržavati naš humanitarni rad. U okviru projekta koji finansira EU „Podrška EU migraciji i upravljanju granicama“, zajedno s UNCHR, UNICEF, DRC i UNFPA, IOM podržava migrante, ali i lokalne zajednice i državne vlasti. Nedavno je IOM predao značajnu opremu i vozila MUP-u Unsko-sanskog kantona i Službi za poslove sa strancima, a mi ćemo ih nastaviti podržavati i u budućnosti.
Sva primljena sredstva evidentiraju se, a redovno financijsko izvještavanje osigurava transparentnost. Uvjeren sam u činjenicu da se dodijeljena sredstva troše na način koji su namijenili donatori, prije svega Europska unija.
IOM zapošljava lokalne ljude u Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu i Hadžićima, i to je činjenica na koju sam izuzetno ponosan.
Koliko IOM u ovom trenutku pomaže izbjeglica i migranata u BiH? Koliko je tih ljudi izvan programa IOM-a?
U ovom trenutku, IOM obezbjeđuje sve osnovne humanitarne potrebe za migrante, izbjeglice i tražioce azila koji se nalaze u pet privremenih prihvatnih centara. Broj obroka podijeljenih u centrima od njihovog otvaranja do 27. oktobra iznosi preko 2.830.000. Ako uvrstimo obroke koji se npr. dijele u Izbjegličkom centru Salakovac, taj broj bi bio još veći. Kao što znate, IOM je potpisao ugovor sa Federalnim Crvenim križem za svakodnevnu pripremu i podjelu tri obroka u Unsko-sanskom kantonu i u Salakovcu, a sa Pomozi.ba za TRC Ušivak. Zatim, IOM osigurava prijevoz preko naših mobilnih timova za medicinske slučajeve, svakodnevno vršimo prijevoz djece u škole. IOM je distribuirao preko 53.500 neprehrambenih artikala (odjeće, higijenskih potrepština, vreća za spavanje itd.), preko 18.200 osoba je koristilo servise pranja rublja u vešerajima u centrima itd.
Izvor: Focus.ba
