U 21.godini, počela sam kao student da radim kao dadilja, jednom čovjeku koji je na žalost postao udovac. Počela sam da čuvam njegovog sina kada je imao svega tri mjeseca. Bebi sam nekako odgovarala, prepoznavala je moj glas, vezivala se za mene. I sve više sam provodila vremena sa njima. Zaljubim se u tog čovjeka, čak mi bude i prvi sa kojim sam spavala. Nakon faxa mi smo se vjenčali. Njegov sin me zove majkom i ja živim za njega. Međutim, nakon 9god, dogodi se nesreća i ja postanem udovica. Bila sam neosporni staratelj, a ni moj sin nije želio da se odvoji od mene (ja nisam htjela dacu zbog njega). Ja radim u Rusiji kao inžinjer, sin je naravno krenuo sa mnom. Ali njegovi baka i deka mene pljuju i svašta trpim. A ja živim i stvaram za njihovo unuče i on ima SVE.
