Brojne romske porodice, smještene u nekadašnjem izbjegličkom naselju Banlozi kod Zenice, bez pretjerane euforije ispraćaju staru i dočekuju novu godinu.
Dotrajale barake
Kako pričaju prilikom posjete Avaza, svi oni već godinama žive u nadi da će naredna godina donijeti bezbijedan i uslovan smještaj, a da će smještaj u dotrajalim barakama konačno biti prošlost.
Situacija je iz godine u godinu sve gora, dotrajale barake odavno su neuslovne, a devastirane barake nalaze se uz kolektor otpadnih voda, pa osim krova nad glavom, Romi u ovom naselju maštaju i o osnovnom sredstvu za život – vodi.
U ovom naselju svaka porodica nosi svoju priču i probleme. Svi oni preživljavaju na svoj način. Samohrana majka Seada Husić sa četvero djece ni sama ne zna kako preživljava. Na pitanje kako će proslaviti Novu godinu, pita se od čega će je uopšte slaviti i ima samo jednu želju.
– Kako ću je proslaviti? Od čega, sa kim? Nema ovdje uopšte praznične niti novogodišnje atmosfere. Željela bih da nam 2020. godina donese krov nad glavom, da mi imaju djeca. Sada nemamo ni osnovne uslove, vodu i drva. Šta raditi, kakva Nova godina? U šaht ulazimo da sebi sipamo vodu – govori ona.
Budući da iz godine u godinu imaju istu želju za boljim smještajem, i tako već 12 godina, nije optimistična da bi joj se to u narednoj moglo ostvariti.
I Osman Gigović ne krije da Romi u Banlozima Novu godinu dočekuju skromno.
– Neko ima, neko nema. Loše je stanje, nemamo ni za drva, hladno je, a kamoli za neke proslave. Novu godinu će organizovati onaj ko ima, ko nema. Želja mi je da u narednoj godini imam sredstava da koliko–toliko živimo bolje – govori Gigović.
Bolje sutra
Sa pogledima punim nade ispratili su nas brojni Romi, koji vjeruju da će možda baš naredna godina za njih donijeti ono nedostižno bolje sutra.
Izvor:Hayat.ba
