Tuzlanski Ansambl „Iskre“ obilježava prvih i najljepših 45 godina svoga rada i postojanja.
Za ovaj veliki jubilej Tuzli su odlučile pokloniti veliku izložbu i svečani koncert. Izložba „Retrospektiva“ bila je organizovana u Centru za kulturu (hol Doma mladih) u srijedu, 27. novembra u 19.00 sati – sa hronološkim prikazom stvaranja i višedecenijskih aktivnosti Ansambla (fotografije, rukopisi, notni zapisi, video zapisi, povelje, nagrade).
Svečani koncert „45 godina sa Iskrama“ zakazan je u koncertnoj dvorani Bosanskog kulturnog centra Tuzla u subotu, 30. novembra u 19.00 sati. Prisjetićemo se nekih starih pjesama iz doba hora i orkestra, i nekih novih u kojima Ansambl živi promovirajući pozitivne društvene i životne vrijednosti, ljubav prema horskom pjevanju, svome gradu i zemlji u kojoj živimo. Malo će se pričati o prošlom vremenu, ali skroz malo, a puno više će se pjevati…
“Koncert je kruna našeg jednogodišnjeg rada na novom repertoaru, ali i kruna svega onoga šta su Iskre radile. Na tom koncertu nadam se da ćemo uspješno predstaviti neke stare pjesme, nešto što je snimano nekad na pločama i nešto što smo mi danas pripremile, po notnim zapisima koje je uradio naš profesor i dirigent Damir Beganović i naš korepetitor Jasenko Džambić, da ćemo i to na najbolji način predstaviti našoj publici.”, istakla je u razgovoru za Radio Kameleon, Alma Omeragić, PR ansambla.
Prema njenim riječima, nekoliko je pjesama po kojima su Iskre prepoznatljive i koje su ostavile veliki trag među ljudima.
“Ja mislim da ono po čemu su Iskre prepoznatljive jeste pjesma “Pismo” koju ćemo mi izvesti i na ovom koncertu u znak uspomene i sjećanja na Iskre nekad u prošlosti. Tako se zvala i ploča koju smo izdali 1980-ih godina. Ono šta je isto tako prepoznatljivo, lijepo i karakteristično, i mi to zaista volimo pjevati je pjesma “Konjuh planinom”. A ono po čemu smo, da tako kažemo, poznate i pjesma koja nas karakteriše i koju uvijek dobro donesemo je “Mene majka jednu ima” u našoj izvedbi i u našem aranžmanu.”, pojasnila je Omeragić.
Kako je istakla, sve članice ansambla žele i vole vjerovati da su ostavile traga u ovom gradu prije svega i u životima svojih članova i članica.
“Mislim da se svi oni koji su nekad kao djeca i koji su razasuti sada po bijelom svijetu, da se zaista sa radošću, sjetom, nostalgijom i srećom sjećaju dana provedenih u horu i orkestru, jednako kao što i mi sada, žene već odrasle, koje smo članice ovog ansambla, nosimo zaista samo lijepe uspomene.”, zaključila je Omeragić.