Kolumne

Da li će Bosna i Hercegovina ostati bez vakcina protiv korona virusa?




Korona virus, moćno biološko oružje, u jednom trenutku zaustavilo je Svijet da bi to zatim preraslo u život koji je dosta kompliciran sa potpuno neizvjesnim ishodom u budućnosti. Problem se usložnjava zbog činjenice da je sa današnjim danom  registrirano u osam zemalja postojanje mutiranog virusa.

Sa ovom opakom  bolešću teško se nose i razvijenije i bogatije,a svakako i organiziranije zemlje  nego mi, ali  sa ozbiljnim i temeljitim pristupom i prilagođenim mjerama  mnoge zemlje u Evropi  nalaze adekvatnu formu funkcioniranja. U  isto vrijeme u našoj zemlji to sve nekako izgleda nevješto, nemušto, neorganizirano, haotično i sa rezultatima ali i sa osobama bez kredibiliteta, koje su eksponirane u javnosti. Čak se stiče dojam da je sve drugo važnije nego prioritetna borba protiv virusa i neophodnost zaštite naroda odnosno cjelokupne populacije. Razvijene zemlje počele su sa vakcinacijom i razvili su obećavajuće mehanizme kojima će zaštiti svoju populaciju.

Naizgled, ali samo naizgled, Bosna i Hercegovina je poduzela korake u tom pravcu no to treba ozbiljnije analizirati i rezultat  do kojeg se dođe je zabrinjavajući. Ali uradit ćemo to postupno i hronološki kako je država poduzimala određne korake.

Bosna i Hercegovina naručila je 1.232.000 doza vakcina protiv korona virusa putem Covax GAVI programa za okvirno 20% populacije. Vlada Federacije BiH je nakon kontroverzi u vezi sa uplatom za vakcine nedavno donijela Odluku o preraspodjeli sredstava od 11.700.000 KM s budžetske pozicije Federalnog ministarstva finansija na Federalno ministarstvo zdravstva, a s ciljem omogućavanja plaćanja preostalog dijela finansijskih sredstava za nabavku vakcina protiv COVID-19 kroz COVAX mehanizam. Za one koji nisu informisani, COVAX je važan stup u globalnoj saradnji za ubrzavanje razvoja, proizvodnje i jednakog pristupa vakcinama  protiv COVID-19. COVAX-om zajednički upravljaju Globalna alijansa za cjepljenje (GAVI), Koalicija za inovacije epidemijske spremnosti (CEPI) i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Vijest da je FBiH ipak našla način da uplati potrebna sredstva za nabavku vakcina u javnosti je prihvaćena sa olakšanjem- baš dobro da smo i mi konačno počeli da djelujemo u nastojanju da zaštitimo našu populaciju.

No, da li je to zasita tako?

Poznata je činjenica da je za suzbijanje pandemije potrebna procijepljenost od oko 70% stanovništva, te da su se Pfizer i Biontech vakcine  pokazale visoko učinkovitim za prevenciju obovljevanja od korona virusa. Ono što je našoj javnosti poznato jeste i to da su zemlje EU kao i zemlje u okruženju  (Hrvatska i Srbija) već nabavile određene vakcine i krenule u vakcinaciju ugrožene populacije ili to planiraju učiniti do kraja ove godine, a da se u FBiH o vakcinaciji govori tek eventualno krajem prvog kvartala naredne godine ili čak i kasnije.

Želeći da istražimo što više potrebnih detalja u nastavku teksta citirat ćemo dijelove teksta koje je nedavno objavio Reuters, koji daje detaljna objašnjenja o vakcini i rizicima koji nas mogu zaista dovesti u tešku situaciju. Po svemu sudeći problem je zaista ozbiljan i o tome javnost mora biti informirana.

Da li će najodgvoroniji uspjeti da pruže neophodnu zaštitu stanovništvu Bosne i Hercegovine?

Evidentno je  da neizvjesnot postoji i da bi vlasti u našoj zemlji morale mnogo više i ozbiljnije  pristupiti ovom problema sa kojima se mnoge generacije širom svijeta prvi puta suočavaju.

Nevedeni tekst u Reutersu pod oznakom „EKSKLUZIVNO“ autora Francesca Gurascia i naslovom „Shema cjepljena SZO riskira neuspjeh, ostavljajući siromašne zemlje bez injekcije COVID-a do 2024.godine“ zaista upozorava i morao bi biti znak za alarm i hitno djelovanje.

Uvidom u intenre dokumente detaljno se objašnjavaju svi rizici koji su realni i zaista zastrašujući. U internim dokumentima  promotori sheme kažu da se program bori zbog nedostatka sredstava, rizika opskrbe i složenih ugovornih aranžmana koji bi mogli onemogućiti postizanje njegovih cviljeva.

U pomenurtom izvještaju posebno se naglašava da „ Rizik od neuspjeha u uspostavljanju uspješnog mehanizma COVAX (na koji se oslanja i Bosna i Hercegovina op.a.) vrlo je visok“.

Neuspjeh mehanizma mogao bi ostaviti ljude u siromašnim zemljama bez pristupa cjepivima COVID-19 do 2024.godine.

Dovoljno za brigu. Ali naše vlasti se o tom problemu nisu očitovale nego se naglašava da bi eventualno mogli dobiti cjepivo u drugom kvartalu naredne godine uz  ciničan komentar da to i nije tako loše jer će se mnoge stvari iskristalisati do tada i imat ćemo više saznanja.

U državi u kojoj je korupcija, politička netrpeljivost, nesposbnost , ubijanje znajnja i kvaliteta i strašno zaostajanje , normalan i prihvaćen način života, ne čudi takav pristup vlasti i nesposbnost što za posljedicu ima nemogućnost da se zaštiti populacija valjano i na vrijeme.

Upitan o dokumentima, glasnogovornik Gavija rekao je da institucija ostaje uvjerena da može postići svoje ciljeve, međutim “Bilo bi neodgovorno ne procjenjivati rizike koji su svojstveni tako masovnom  i složenom poduhvatu i ne stvarati politike i instrumente za ublažavanje tih rizika”, dodao je još.

SZO nije odgovorila na zahtjev za komentarom. U prošlosti je Gaviju dopustio da preuzme vodeću ulogu u javnim komentarima o programu COVAX.

Dakle, vrata za rješenje problema su odškrinuta, ali upozoravajuća situacija  zahtjeva ozbiljnost i mnogo, mnogo jači angažman u nastojanju da se poduzme adekvatne mjere.

Za sve one koji žele da pročitaju originalni tekst, mogu pogledati OVDJE.

Piše: Mirsad Đonlagić



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button