Nakon gotovo dva mjeseca pridržavanja niza restriktivnih mjera, polako ali sigurno, čini se da dolazi do popuštanja mjera i vraćanja u normalu.
Tako je odlukom Republičkog Štaba Republike Srpske saopšteno da će od 11. maja ponovo raditi ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni, a policijski čas će već od sutra biti u periodu od 22 časa do 05 narednog dana.
Federacija je sa popuštanjem mjera počela i ranije pa tako u ovom entitetu rastom broja oporavljenih rastu i nove mogućnosti za otvaranja ranije zatvorenih objekata. Uprkos tome što pandemija još uvijek nije pod kontrolom, jasno je da svi teže povratku u normalni način života, a fokus se sada stavlja na građansku odgovornost i pridržavanja mjera i u novim oblicima slobode.
Hoćemo li se znati odgovorno ponašati i samodisciplinovano pridržavati mjera i kada prestanu sve naredbe, tema je o kojoj smo razgovarali sa psihologinjom Nerminom Vehabović Rudež. Ona se za BUKU osvrnula i na koncept uzora u vodećim članovima društva, ali i objasnila koji su to presudni faktori poštovanja mjera u našem društvu.
„Uprkos tome što bi vodeći članovi društva trebali biti primjeri vlastitim ponašanjem, u BiH smo se uvjerili da upravo oni krše pravila. Time direktno šalju dvostruku poruku koja stvara konfuziju, ali i uzrokuje stres. Ljudi se sada opravdano mogu osjećati loše, naročito ako su bili konstantno kući i pridržavali se mjera, dok oni koji ih kreiraju, to nisu činili. To se naročito odnosi na starije i djecu“.
Upravo zbog toga građani bi mogli reagovati buntovno i nove opuštajuće mjere iskoristiti da i oni, poput vladajućih budu nemarni. Međutim, ovdje se vraćamo na temu lične odgovornosti, koje bi svako trebao biti veoma svjestan.
„Ukoliko neko želi sačuvati svoje zdravlje, njemu nikakvo ponašanje nekog zvaničnika neće uticati na to. Crta odgovornosti nalazi se u ličnosti čovjeka, koji, ako je razuman, čuvaće se zbog sebe i drugih. Bez obzira na to kakvo nam je rukovodstvo na nivou države, mi ne možemo očekivati da oni budu odgovorni za nas.“
Dodaje kako i sada postoje oni koji su uvjereni da pandemija nije opasna i koji su svjesno kršili pravila. Ali to varira od direktne izloženosti i svjesnosti same opasnosti virusa.
Tako navodi primjere ljudi koji su se ponašali veoma odgovorno, jer su u svojim gradovima svjedočili smrtnim slučajevima od korona virusa. Tamo gdje zaraze nije bilo, samim tim je i manja svjesnost i opreznost od zaraze.
„Konstantno imamo različite poruke koje stvaraju konfuzije. I sad je u potpunosti do nas šta ćemo raditi u novim uslovima popuštajućih mjera. Moramo biti svjesni da pandemija nije završena i da virus još postoji. No, ključno pitanje je šta radimo sa slobodom onda kada je dobijemo.“
Nove olakšice za ugostitelje, tržne centre, frizerske salone, Vehabović Rudež komentariše kao priliku da se vlasnici postave u odgovorne uloge i rade po propisima. Ako ne samo radi sebe i klijenata, a onda i zbog mogućih kazni.
„Ljudi nekada najbolje iz vlastitih grešaka, ali postavlja se pitanje trebamo li dozvoliti da doživimo oboljenje pa da tako počnemo da razmišljamo ili možemo preventivno razmišljati. Sada je stvarni fokus na ličnoj odgovornosti svih nas kao pojedinaca.“
Česta pitanja u ovim trenucima upravo su ona o životu nakon korone pa se povratak „normalnom životu“ nameće kao imperativ. No, trebamo biti svjesni da ćemo se značajno promijeniti i kao pojedinci i kao društvo, upozorava na to Vehabović Rudež.
„Način na koji će se sve promijeniti zavisi i od toga koliko će se virus širiti. Neki od nas se ponašaju kao da će ovo biti i proći, ali to nije slučaj. Mi ćemo se promijeniti i način života će biti drugačiji. A niko još uvijek nije siguran kako.“
Poštovati mjere koje nisu jasno propisane i koje će uslijediti nakon dugog perioda izolacije, može predstavljati izazov za društvo. Ali ono što je ključno i u takvoj situaciji jeste način na koji smo poštovali i dosadašnje mjere. A sve to korijene ima duboko u našem odgoju.
„Poštovanje mjera je u direktnoj vezi sa našim ličnim odgojem, odnosno kako poštujemo tuđe i lične granice. Naviknuti smo na neke zvanične mjere kao što je stajanje u redovima kod doktora, ali u privatnom životu često nismo u stanju postaviti granice. Zato se može desiti da neki nesvjesno prekrše pravila u želji da ne izgledaju nepristojno jer odbijaju kontakt sa bližnjiima, komšijama i kolegama. Jednostavno nismo naučeni da odbijamo ljude i postavljamo distancu.“
Uprkos tome, učtivost i ljubaznost prema drugima trebala bi i dalje biti na drugom mjestu važnosti, sve dok smo kao društvo svjesno da je i sada, ali i nakon svih restriktivnih mjera, najveći prioritet zdravlje.
Izvor: 6yka.com
