Nemili događaj, saobraćajna nesreća koja se dogodila u Sarajevu u kojoj su život izgubile dvije studentice, iz dubokog sna probudio je cjelokupnu javnost. O tome da je naša zemlja rekorder u broju saobraćajnih nesreća najbolje govori statistika, ali i sve češći naslovi na web portalima, u rubrikama crne hronike koji uglavnom glase: dvije osobe smtno stradale u saobraćajnoj nesreći, nekoliko povrijeđenih i slično, na slučaju “Sanjina Sefića” kojeg psiholozi karakterišu kao devijantno ponašanje.
Posljednjih dana često slušamo o devijantnom ponašanju pa i o devijantnom društvu. Devijacija je odstupanje od predviđenog ili uvriježenog ponašanja, običaja, putanje; otklon.
Zbog čega je takvo ponašanje sve učestalije, razgovarali smo sa diplomiranim psihologom i pedagogom Alisom Begićem.
“Statistički gledano osobe rizičnog ponašanja su obično osobe u dobi od 18-25 godina. Takvo ponašanje je okarakterisano kao mladalačko dokazivanje, odnosno popularno nazvano “alfa mužjaka”. Neke osobe se dokazuju u sportu, neke u muzici, nauci, a neke pak, čiji roditelji mogu isfinancirati, tim statusnim simbolima poput automobila.”
Gdje je granica između mladalačkog dokazivanja i devijantnog ponašanja?
“Granica je veoma mala, ali veoma značajna. Tu osnovnu ulogu ima porodica kao osnovna ćelija društva. Adolescencija je doba razvoja kada osoba uspostavlja ravnotežu između djetinjstva i zrelosti i kada mlada osoba odbacuje autoritete i zbližava se sa vršnjacima. To je vrijeme buntovnika, ispitivanja granica, unutrašnjih sukoba i onoga što je bitno naglasiti, sukoba sa okolinom. Što se tiče socijalnog razvoja, kod adolescenta se javlja nova vrsta egocentrizma, jedna od obilježja adolescentnog egocentrizma, stručno nazvana “osobni Mi”. Pojavljuje se kod adolescentne osobe koja sebe doživljava jedinstvenom, posebnom. Smatraju da su njihovi osjećaji, doživljaji svijeta autentično iskustvo kakvo nema niko drugi. Sve to vodi do osjećaja vlastite nepovredivosti i neuništivosti, odnosno ideje da se njima ne može ništa dogoditi. Taj fenom se može objasniti i čestim riskantnim ponašanjem poput eksperimentiranja sa drogama ili društveno neprihvatljivim ponašanjem u koje svakako spada i brza vožnje. Eksperimentiranje i riskantno ponašanje normalan su dio adolescencije, neki od njih su i očekivani, no ukoliko roditelji ne postave granice moguće je stvaranja navika takvog ponašanja. ”
