Kventina Tarantina najveći dio publike zna kao jednog od najvećih režisera modernog doba. Kada kritika govori o najboljim američkim režiserima, svaka lista neminovno uključuje imena kao što su Stenli Kjubrik, Vudi Alen ili Martin Skorseze.
Premda posljednja dvojica još uvijek stvaraju, kritičari često raspravljaju o tome ko bi mogao biti njihov nasljednik, tj. ko bi nastavio tradiciju američkog filma koju su oni postavili. Oni koji su u svijet kritike upućeniji kažu da bi upravo Kventin Tarantino mogao da ponese tu laskavu titulu.
Iako se tek bliži polovini šeste decenije života, Tarantino se već može pohvaliti filmskom karijerom koja traje skoro trideset godina. Njegov jedinstven senzibilitet i neverovatna filmska tehnika kao da magnetski privlače publiku, pa je baza njegovih obožavatelja iz godine u godinu sve jača.
Osim toga, teško da bi se mogla zamisliti bilo kakva lista najboljih filmova bez njegovih čuvenih Petparačkih priča.
Iako se čini da ga publika sa svakim novim filmom sve više voli i prihvata, internetom i medijima u poslednje vrijeme kruži priča da će naredni Tarantinov film ujedno biti i njegov poslednji. Priča je zapravo potekla od samog Tarantina koji je svojim kolegama i saradnicima u više navrata povjerio da želi da snimi deset velikih filmova u životu. Poslije jednog takvog legendarnog opusa, želja mu je da se povuče.
No, u takvu jednu priču moći ćemo da povjerujemo tek onda kada se i ako se bude ostvarila. Zašto?
Pa, vjerovatno zbog činjenice da je Tarantino, pre svega, veliki filmofil, pa tek onda radnik u filmskoj industriji. U svojim intervjuima, često ističe da je za njegov stil ponajviše zaslužna činjenica da je strasni obožavatelj filmova i da se može pohvaliti impresivnim spiskom odgledanih filmova.
A koji su to filmovi uticali na njega? I to toliko da bi ih on uvrstio na listu najboljih svih vremena? Filmski magazin Sight&Sound pozvao je 2012. Kventina Tarantina da glasa u anketi za 12 najboljih filmova svih vremena. Filmovi koje je odabrao su sljedeći:
- Apokalipsa danas (Appocalypse Now, Kopola, 1979.)
- Nesrećnici (The Bad News Bears, Riči, 1976.)
- Keri (Carrie, de Palma, 1976.)
- Sluđeni i zbunjeni (Dazed and Confused, Linklejter, 1993.)
- Dobar, loš, zao (The Good, the Bad and the Ugly, Leone, 1966.)
- Veliko bjekstvo (The Great Escape, Stardžis, 1963.)
- Njegova devojka Petko (His Girl Friday, Hoks, 1939.)
- Ajkula (Jaws, Spilberg, 1975.)
- Tigar jede ljepotice (Pretty Maids All in a Row, Vadim, 1971.)
- Oslobodjeni gnev (Rolling Thunder, Flin, 1977.)
- Nadnica za strah (Sorcerer, Fridkin, 1977.)
- Taksista (Taxi Driver, Skorseze, 1976.)
Sudeći po ovoj listi, Tarantino ne samo da je birao druge zvučne autore, već se dobrano držao onih koji su bili opsjednuti istim žanrom kao i on, te je redom dodao na listu De Palmu, Leonea, Hoksa, Spilberga, Fridkina.
Imena poput Skorsezea i Kopole, pak, pripadaju izboru iz takozvanog Novog Holivuda – talasa koji je bio u punoj snazi sedamdesetih. Ovaj talas upravo je prethodio drugom velikom talasu, takozvanom Indivudu, koji je lansirao karijere sjajnih režisera, među kojima je i sam Tarantino.
Mnoge druge, kasnije liste koje je Tarantino sačinjavao spominjale su i mnoge druge filmove, ali se ovih dvanaest gotovo uvijek nalazilo na njima jer predstavljaju vrhunski izraz filmske umjetnosti. Ili to tako makar vidi Tarantino.
Izvor: Kultiviši se
