U sedmici iza nas, kojoj smo svjedočili burnim događajima i u svijetu (teroristički napad u Nici, pa pokušaj vojnog udara u Turskoj) ostao je nekako mlako zabilježen protest majki u Tuzli, koje su ispred Ministarstva finansija Tuzlanskog kantona, iskazale nezadovoljstvo zbog neuplaćenog dječijeg dodatka, koji kako kažu, kasni već 11 mjeseci. Jedna od majki Majda Salamović iz Tuzle, okupila je grupu od 245 majki, koje tišti isti problem i pozvala ih je da mirnim protestom na ulici skrenu pažnju vlasti da doplatak kasni iako iznosi 20KM po jednom djetetu. Dok banka uzme svoje ostane im oko 17KM. Pa ti vidi šta možeš kupiti za to. Tako malo, pa i to kasni.
Nažalost, samo nekolicina majki okupilo se ispred Ministartva finansija TK u Tuzli, što samo govori u prilog činjenici da smo postali apatični, nezainteresovani, čak i u trenucima kada se radi o našim ličnim sudbinama.
Pa kada je to već tako onda ne znam da li će ikakvu reakciju izazvati sljedeći podaci, objavljeni na društvenim mrežama uz preporuku: Zalijepi na frižider ili u kupatilu na ogledalu(!!) da nas stalno podsjeća koliko smo mali, mizerni i neznatni našim „dragim“ političarima:
Ognjen Tadić (SDS) -7.294.02 KM
Bariša Čolak (HDZ) – 6.921,50 KM
Željko Komšić (DF) – 5.163,24 KM
Halid Genjac (SDA) – 5.508,06 KM
Borjana Krišto (HDZ) – 5.642,13 KM
Ovo su im primanja u jednom mjesecu.
Ako kažemo da – zato nema za dječiji dodatak od mizernih 20KM, da li ćemo pogriješiti? Da ne pominjemo primanja našeg troglavog Predsjedništva ili svih Majkički ove Bosne i Hercegovine koje se razbacuju sa svojih 7hiljada KM mjesečno. A ima ih popriličan broj na svakom koraku od opština/općina do državog vrha.
NE, nećemo pogriješiti!! Zbog loše preraspodjele sredstava u državi, odsustva socijalnog dijalog i stvarnog socijalnog programa nema para za sirotinju.
DA – zato nema tih pišljivih 20KM za djecu mjesečno. Dok mi o ovom pričamo oni možda na nekom političkom skupu uvjeravaju svoje pristalice, posebno pred ove lokalne izbore, kako se ubiše radeći za državu, zaklinju se i u djecu (vjerovatno svoju) kako su naša nada, budućnost i sve te šarene laže…
Kažu “zalijepi na frižider”… Ima funkciju jedino ukoliko će im zalediti primanja, odnosno spustiti ih na nivo običnog građanina ove zemlje. Jer sve dok nema progresa za sve, oni zapravo ne bi ni trebali primati platu pošto im je učinak podijeljena zemlja, a plate i penzije bh.građana na nivou socijale, opšti standard ispod svih prosjeka.
TI, obični čovječe ove zemlje – ZALIJEPI to na svako mjesto gdje svi mogu da vide!!! Proširi spisak, dozvoljeno je! Jer to su, ustvari, pare svih nas koje se slijevaju u budžete ove zemlje, koji su postali eldorado za povlaštene. Oni su ih samo vještim mamipulacijama, donesenim zakonima i pravilnicima preusmerili u svoje privatne džepove. I dok nama prosipaju šuplju priču o nekom imaginarnom reformskom putu, odricanju, zemlji na prekretnici, problemima sa produkltivnošću, fabrikama koje će navodno otvoriti, običan, prosječni građanin jedva sastavlja kraj s krajem. Penzije već odavno kasne, ni dječijeg dodatka nema, jedino nekako uspijevaju borce podmiriti…i tako iz mjeseca u mjesec, a cijene divljaju. Ono što ste mogli kupiti prije godinu dana, što potrošačka korpa se zove, danas je prepolovljeno. Nema ni za liječenje, lijekove uglavnom kupujemo sami kad moramo…
Dugačak je spisak onoga što građanima ove države treba, a što je država obavezna da im obezbijedi. Jer zaboga, živimo u 21.vijeku koji bi po svim parametrima trebao da bude bolji od onog što smo ostavili iza sebe. Avaj, koja zabluda. U ovom trenutku vladajućima je sad najvažnija briga da ponovo prevare svoje birače i glasaju za njih kako bi one plate podebljali i produžili im vijek i dalje sa lažnim patriotizmom i altruizmom prema ovoj zemlji.
I zato oni imaju redovne i velike plate. Jer smo im mi to omogućili. Zato nema za dječiji dodatak od 20KM. U Tuzlanskom kantonu nema ni za (ne)zaposlene porodilje. Jednstavno nema, jer su se novci iz naših džepova prelili u njihove.
Zato u ime majki sve djece kojima je taj dječiji dodatak neophodan ZALIJEPITE dobro onaj spisak kao stalni podsjetnik na vrijeme u kojem živimo. Naš život, nažalost, nema reprizu.
Piše: Biljana S.Tomić
