Indira Ćosić Smajlović je heroina iz Srebrenika koja je izgubila bitku sa okrutnom bolesti koju je imala njena kćerka. Borila se hrabro, uporno i jako, voljela je svim srce sve ljude i molila za zdravlje svih, pa i svoje Jasmine, svoje čupavice. Nažalost, Jasmina nije uspjela, ali njena heroina je odlučila da jednako hrabro nastavi pomagati drugim ljudima.
“Znala sam da nemam nazad gdje, a naprijed moram. A s tim da se susrećemo u društvu sa bolesnima i siromašnima, a sva moja tragedija se svela na to da me emotivno slomi kada je neko bolestan ili siromašan. Jednostavno život je takav, svi trebamo biti milostivni prema drugima, bez obrzira da li je neko naš bolestan. Moramo živjeti i motivirati sami sebe, moramo biti aktivni. Ne smijemo biti čahure i zatvoreni samo za sebe i samo sebi da mislimo. Moramo misliti i na druge. Lično nemam nikakvu pomoć, ja sama sebe motivišem. Ustajem ujutru u pola šest, radim na poslu na kojem se traži fizička snaga, moram da budem spremna i jaka da bih radila. Ono što sam ja prošla ne bih nikome poželjela, a sretna sam kada mogu nekome pomoći i učiniti ga sretnim.”
Prošle godine u oktobru pokrenuta je Fondacija “Jasmina” čija je glavna misija pomaganje djeci oboljeloj od leukemije i raka. Glavni inicijator u pokretanju ove fondacije bila je Indira Ćosić Smajlović koja je temelje fondacije “Jasmina” postavila dosta ranije publiciranjem i prodajom knjige “Zašto ne volim juli moja čupavice” čija su sredstva uložena u osnivanje ove fondacije, a koja je zapravo dnevnik njene kćerke Jasmine kojeg je ona pisala u danima kada se borila sa karcinomom kostiju od kojeg je nažalost ovaj mladi život ugašen. Iako Fondacija radi već godinu dana, Indira nije najzadovoljnija učešćem građana u njenu održivost.
“Moja ideja je bila da probudim svijest ljudima. Da imamo naš zajednički fond i račun na kojem će biti novac za djecu. I sama sam učestvovala u tome, kao i dobri ljudi koji su kupovali knjige od mene. Jednostavno, ljudi ne mogu da razumiju da se novac mora i može prebacivati s računa na račun, gdje imamo i svaki izvod gdje se izvršila transakcija. Fondacija Jasmina je do sada pomogla samo jednom malom dječaku sa 1000 KM. Mi imamo humanitarni broj. Narod se jednostavno oglušio, smatraju kao da to nije potrebno. Nisam se razočarala zbog fondacije, moja je želja bila da ona postoji i da nosi ime moje kćerke. Fondaciju vodi sedam osoba iz Srebrenika. Da li je Srebrenik mala sredina, da li građani nisu upućeni, ne znam, jer veoma malo imamo tih koji uplaćuju na ime fondacije. Ovim putem želim da pozovem građane da uplate bar po 1KM, jer nekada će nekome zatrebati fondacija i novac.”
Indira Ćosić Smajlović se pokazali velikom borkinjom za ljudska prava i heroinom koja nastoji svima pomoći, što pokazuju i reakcije ljudi koji joj se javljaju za pomoć i savjet, a koje nikada nije odbila. Njena je misija da svu svoju snagu uloži u to da stvori bolje mjesto za živjeti, prvenstveno djece, a onda i svih ostalih građana. Tako je nedavno pokrenula facebook grupu sa ciljem da okupi što veći broj ljudi koji će joj biti podrška u peticiji za strožije kazne za počinitelje silovanja djece i žena.
“Pročitala sam jedan članak o zločinu u Vogošći gdje je otac silovao kćerku. Međutim, mislim da se to dešava na našim prostorima iz razloga što su nam kazne minimalne. Nije naravno stvar samo o Bosni i Hercegovini, nego zbog odluke Evrope. Mi nemamo doživotne i smrtne kažne. Dešavaju se slučajevi da otac, komšija siluje dijete, stoga sam došla do ideje da jednostavno želim povezati bh. gradove i da pokušamo sa peticijom uputiti na federalni ili državni nivo da dođe do izmjene zakona. Do sada je najveća kazna od 10 do 15 godina zatvora za nasilje i prisilni seksualni odnos sa ženom ili djetetom. Željeli bismo tražiti dugotrajnu kaznu, što je do 40 godina zatvora. Mada naše društvo će sigurno reći da ne može porediti ubistvo sa silovanjem i kažnjavanje istog. Ipak, mislim da žene zaslužuju da budu zaštićene zakonom. Ne znam koliko ćemo uspjeti u toj ideji, ali evo mislim da ćemo iz Srebrenika s tim početi, jer imamo veliki broj žena koje su zainteresovane za učešće u ovoj inicijativi.”
