Ekonomsko socijalne prilike u našoj zemlji odavno nisu na zavidnom nivou. Velike razlike u standardu života ljudi na državnim i lokalnim pozicijama i onih koji su dovedeni do toga da na kukama dobrote traže obrok, natjerale su svakog razumnog građanina da se upita kako obezbjediti sebi i svojoj porodici uslove za život.
Raditi u Njemačkoj! Ta misao lebdi iznad nas još od 1968 godine, kada je potpisan Sporazum o razmjeni radne snage, između Njemačke i SFRJ, koji je otvorio vrata radnoj snazi iz tadašnje nam države. Mnogi koji su otišli na par mjeseci, ostali su tamo čitav radni vijek. Od rada se moglo kvaliteteno živjeti, a čak i danas nerijetka je situacija da u BiH od njemačke penzije živi i onaj koji ju je zaradio ali i njegova djeca, čak i unuci. Stoga ne iznenađuje činjenica da bh građani i danas žele da odu “na par mjeseci” u ovu za nas obećanu zemlju.
Osim što je poželjna destinacija za rad, Njemačka je zbog uspješne privrede i kvalitetnog obrazovnog sistema privlačna mladima čitavog svijeta, a izuzetno je tražena i kao mjesto za razvoj i usavršavanje akademske karijere.
Mladi jezik uče zbog odlaska
Miloš Lukić
I pored toga što mnogi smatraju da je njemački jezik težak, zbog neprirodnih rodova imenica i mogućnosti spajanja riječi u nove veoma dugačke riječi kao što je Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz (Zakon o delegaciji dužnosti nadzora obilježavanja i označavanja goveđeg mesa), koja je bila zvanična najduža riječ na svijetu, prednosti koje njemački jezik donosi su ogromne.
Uvidjeli su to i banjalučani posebno srednjoškolci i student sa kojima smo razgovarali u banjalučkom Glossa centru za njemački jezik, koji su akreditovani partner Geteovog instituta.
Kako nam je ovom prilikom rekao mladi banjalučanin Miloš Lukić student prve godine Farmacije za učenje ovog jezika se odlučio kako zbog značaja u svakodnevnom životu tako i u karijeri. Miloš razmišlja i da, ukoliko bude ponuda za posao iz Njemačke, Austrije ili neke zemlje sa njemačkim govornim područjem u budućnosti napustiti BiH i okušati sreću u nekoj od ovih zemalja.
“Njemački jezik se trenutno najčešće uči, ne samo kod nas već i u svijetu. Odlučio sam se za njega jer mi sutra može koristiti ukoliko mi se ukaže prilika za rad u nekoj od zemalja sa njemačkim govornim područjem. Ako prilika bude dobra, odlazak je moja opcija” kaže Miloš za Buku.
Tamara Luburić
Tamara Luburić, učenica četvrtog razreda Katoličke gimnazije u Banja Luci takođe razmišlja o odlasku. Kaže da je njemački jezik danas neophodan uz engleski čije se znanje podrazumjeva. Tamara bi već u oktobru trebala otići u Beč gdje će pokušati upisti Elektrotehnički fakultet. Nada se da će nakon završenog fakulteta i ostati u Austrijskoj prijestolnici.
”Već u oktobru idem za Beč. Za sada je teško reći kuda će me život odvesti, ali se iskreno nadam da ću nakon studija ostatit tamo. Ukoliko i ne uspijem znam da sa ovim fakultetom mogu dobro proći i ovdje u BiH“, kaže Tamara za Buku.
Marko Jakšić je kada je riječ o njemačkom jeziku samouk. Počeo ga je učiti još kao djete gledajući crtane filmove. Nakon toga je i telefon i računar prebacio na njemački jezik, a danas, kaže ide na kurs ovog jezika kako bi održao i usavršio njegovo poznavanje. I Marko bi kao i kolege sa kursa želio studirati u Njemačkoj, ili bar otići na razmjenu studenata u ovu zemlju ili Austriju. Ipak nikada nebi volio da radi negdje vani. Želio bi se vratiti u BiH. Smatra da je problem što svi razmišljaju o odlasku i uporno kukaju da nema posla u našoj zemlji. Najbolje bi, kaže Marko, bilo da umjesto da svi bježimo negdje drugo, ostanemo ovdje i pokušamo napraviti nešto od naše države
Njemačka kultura bliska našoj
Da se njemački jezika posljednjih godina, masovno uči i doživljava svojevrsnu renesansu smatra i Aljoša Preradović, predavač njemačkog jezika u Glossa centru. Ljudi ovaj jezik kaže uče zbog eventualnog odlaska, ali još više zbog činjenice što njegovo znanje otvara mnoga vrata, jer je njemački najrasprostranjeniji materinji jezik u Evropi.
Aljoša Preradović
U Glossa centru se ne drže ubrzani instant kursevi koji bi obučili ljude čisto da se snađu sa ovim jezikom, cilj im je prije svega da se jezik i njemačka kultura nauče na pravi način. Ovdje nude kurseve različitog inteziteta od dva puta sedmično, do čak svaki radni dan po četiri školska časa.
“Posljednjih godina se osjeti ogroman porast u pohađanju kurseva njemačkog jezika. Imamo polaznika različitih starosnih dobi. Naša najmanja polaznica ima samo tri godine, ali imamo i starijih polaznika, čak i iznad 50 godina. Dolaze sa različitim predznanjem, od onih koji nisu imali nikakav kontakt sa ovim jezikom, do ljudi koji su na jako visokom nivou, pa hoće još više da unaprijede svoje znanje”, ističe za naš portal Preradović.
Napominje da su građani jako zainteresovani i uopšte za njemačku kulturu i književnost, što je vjerovatno posljedica toga što su kroz istoriju, ovi prostori uvijek bili distikt u njemačkom govornom području. Stoga posebno interesovanje pokazuju za druženja sa njemačkim izvornim govornicima, filmske projekcije, književne večeri, razne radionice, a veliko zanimanje javnosti izazvala je i nedavna posjeta i druženje sa uglednim novinarom njemačkog lista Di Cajt.
A da nije slučajnost što sedanas toliko uči njemački jezik, dovoljno je samo reći da je riječ o jeziku koji je maternji za većinu stanovnika Evropske unije. Zvanični jezik je u Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu a jedan od zvaničnih u Švajcarskoj i Luksemburgu. Lokalni zvanični jezik je i u regijama Belgije, Italije, Danske i Poljske.
Izvor: Buka
