Blizu Vareša, na selu Pogar u staroj trošnoj kući živi starica Marija (88) sa dvoje djece kćerkom Ljiljanom i sinom Leom. Majka je na postelji već 4 mjeseca bez konačne dijagnoze i žive od minimalne penzije jer teta Ljiljana i Leo nisu ostvarili pravo na istu.
Ljiljana je žena velikog srca i široke ruke. Imala je težak život i već 29 godina je udovica, nije imala djece pa samim tim ni prava da naslijedi penziju dok ne napuni čarobne godine 45, ali teta Ljilja napuni i 46. i 55 i evo 61. hrabro gazi, ali poštar ne kuca na njena vrata.
Majka Marija je bolesna, bez konačne dijagnoze, sa povremenim gubitkom prepoznavanja vlastite djece i nemogućnosti samostalnog obavljanja osnovnih životnih potreba. U životu je drži vjera u Boga i dobre ljude, komšije dobrog srca koji jedini otvore njena vrata. S ponosom priča o svojoj djeci koje je učila da budu dobri ljudi i da ljude dijele samo prema djelima. Teta Ljiljana govori nježno, otvoreno, bez pretvaranja i iskreno. Njene riječi su jednostavne, a želje skromne. Želi pružiti mami pristojnu starost, da ne mora previše misliti koji lijek kupiti, a koji ne i da na stolu hljeba ima.
Čarobnim štapićem bi sigurno uklonila nedaće svih nas i ispunila srca ljudi ljubavlju i dobrotom bas onakvom kakvom ona zraci .
A šta bi vi uradili da imate čarobni štapić?
