Strašan zločin dogodio se u bosanskom gradiću Olovu. Ljubomorni mladić sa svojim prijateljem pomno je isplanirao i okrutno ub io Arnelu Đogić, svoju bivšu djevojku. Namamili su je u vozilo, premlatili, izboli nožem i bacili u duboki kanjon. Zločin su “proslavljali” časteći po kafićima krvavim novcem koji su uzeli iz džepa nesretne Arnele.
Iako je ovaj događaj potresao javnost u BiH, ipak, ni takva vrsta zločina se u BiH već dugo ne smatra iznenađenjem. Društvo već odavno prihvaća nasilje kao nešto normalno. Ubojstva, čak i bez nekog motiva, postala su redovita, a posezanje za pištoljima, bombama i noževima kao argumentima svakodnevno gledamo u svim dijelovima BiH. Naravno, sve to ima veze s ratnim nasljeđem, ali šokantan je podatak da su akteri češće mladi, rođeni i odgajani u poslijeratnom društvu, nego njihovi roditelji. Brojna djeca rata i poraća postala su strah i trepet u miru.
Društvo je u BiH opterećeno prošlošću, mržnjom, siromaštvom i potpuno poremećenim sustavom vrijednosti. Potiče se netolerantnost prema onima druge vjere, nacije, spola, uvjerenja… Sve je više onih koji nasilje doživljavaju kao individualni uspjeh. U takvom ambijentu teroriziranje drugih prometnulo se u standard i čak poželjnu normu ponašanja.
Djeca se već u crtanim filmovima uče tučnjavi. Stariji ne mogu prebaciti ni na jedan televizijski kanal a da se netko u nekom filmu ne mlati i ubija. Promovira se nasilje kao poželjan način borbe za pravdu. Stvoren je vrijednosni sustav po kojemu je važnije biti snažan i grub, nego pametan i uljudan. Prema tim kriterijima, mladi koji žele biti “in” moraju bar nekoga premlatiti.
Za kolektive kriteriji su viši. Navijačke skupine su često vojnici destrukcije koji u divljačkim pohodima ruše sve pred sobom.
Društvo je gotovo nemoćno pred razbojnicima, pljačkašima, ucjenjivačima… Sudovi su pretrpani tužbama. Oni zločini koji se i uspiju procesuirati za epilog imaju minorne, simbolične kazne, pa čak i za najstravičnije zločine. Zabrinjavajuće je što su političari i nasilnici, vrlo često s kriminalnim dosjeom, prijatelji. Valjda se i oni tako međusobno štite. Fizički i pravno. Građani sve više gube vjeru da ih država može zaštititi. Počeli su se sami naoružavati. Šokantan je podatak da se prošle godine u BiH prodala rekordna količina oružja. U samo jednom dijelu države – Federaciji – izdano je 7226 oružanih listova, što je čak tisuću više nego godinu prije. Mnogim bivšim ratnicima u samozaštiti od djece rođene u ratu i poraću nije preostalo ništa drugo nego opet uzeti pištolje i puške. Tako se jedino mogu obraniti u društvu izokrenutih vrijednosti. Iz njega su izrasli i Arnelini ubojice. Nesretna djevojka nije ni slutila da ju je samo oružje eventualno moglo spasiti od tragičnog kraja.
