Selektor reprezentacije Kosova pred utakmicu s Hrvatskom otkrio je novinaru zagrebačkih Sportskih novosti svoju nevjerovatnu životnu dramu
Negdje ćete naići na ime Albert Bunjaku, ali tako se zove i jedan kosovski igrač.
Na drugom mjestu, pak, vidjet ćete da se čovjek preziva Bunjaki.
I, ko bi rekao da se u jednom slovu, naizgled «tipfeleru» ili, nekom običnom previdu, krije tolika ljudska sudbina, blago rečeno neobična životna priča.
On je, dakle, kosovski selektor, nekad fudbaler, nimalo poznat, zapravo, u onim vremenima kad su mnogi znali sve igrače svih klubova tadašnje jugolige, on je bio tek na seniorskim počecima, a i Priština je bila drugoligaš.
«Ja sam vam Bunjaku. Dakle, sa – u. Ali sam prije 25 godina morao promijeniti prezime kad sam bježao iz države.
Za svaki slučaj sam promijenio to jedno slovo, da me ne nađu», veli kosovski selektor.
«Bila je 1991., a ja dvadesetogodišnjak, student, fudbaler. Ali, jednog dana stigao je poziv za vojsku, za JNA, trebao sam u Vukovar.
Rat je već trajao, svima je bilo jasno šta se događa i šta znači taj poziv. Nije mi padalo na pamet da se odazovem, odmah sam odlučio ‘ne, ti nećeš pucati po ljudima, bježi’.
I, tako sam otišao. A u Srbiji su me osudili na 20 godina zatvora!»
Pa, nakon ove izjave mogli biste u Hrvatskoj postati heroj, kaže novinar SN-a: «Ha-ha, ma ne treba, uradio sam ono što bi svako normalan uradio, pa ko bi išao pucati po nedužnim ljudima, zbog čega?
Eto, onda sam, kad sam došao u Švedsku, promijenio jedno slovo u prezimenu, ako me traže da mogu reći ‘nisam ja taj’, kaže Albert Bunjaki.
Izvor: sportske novosti
