U periodu austro-ugarske uprave, Tuzla je prošla kroz intenzivan proces modernizacije i urbanizacije. Grad je iz tradicionalne agrarne sredine prerastao u važan industrijski i administrativni centar.
Promjene su bile sveobuhvatne — etničke, socijalne, kulturne i političke — a naročito se ogledaju u transformaciji zdravstvenog sistema i uloge žena u društvu.
U vrijeme kada žene u Austro-Ugarskoj nisu imale pristup visokom obrazovanju iz oblasti medicine, pojedine od njih, odlučne da steknu znanje i doprinesu zajednici, odlazile su na studije u Švicarsku i Francusku.
Među njima su bile i Teodora Krajevska i Jadviga Olševska. Prva je medicinu završila u Švicarskoj, dok je druga svoje obrazovanje stekla u Francuskoj.
Nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, prioritet je postala modernizacija društva. Ipak, dok su se gradile ceste, institucije i infrastruktura, pitanje zdravstvene zaštite žena, posebno muslimanki, ostajalo je neriješeno zbog religijskih normi koje nisu dopuštale da ih liječe muški liječnici.
Prof. dr. Izet Šabotić (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli)
Upravo tu počinje važna uloga žena-ljekarica.
Početkom 1890-ih godina, Austro-Ugarska vlast odlučuje testirati uvođenje žena-ljekarica. Tuzla, kao manja sredina od Sarajeva, izabrana je kao pilot-lokacija. Prva žena-ljekar koja je stigla bila je Anna Bajerova, a zatim dolazi Teodora Krajevska. Njeno djelovanje obilježava snažna posvećenost radu s najugroženijima – većinom siromašnim muslimankama.
Statistike iz njenog rada u Tuzli i kasnije Sarajevu (1898–1902) pokazuju porast broja liječenih pacijentkinja iz muslimanske zajednice, kao i širinu bolesti kojima se bavila – od zaraznih do postporođajnih komplikacija.
Krajevska nije bila samo ljekarica – ona je bila i dokumentaristkinja vremena. Kroz memoare koje je ostavila, omogućila nam je uvid u svakodnevni život muslimanki krajem 19. stoljeća – žene koje su, zbog nepismenosti i tradicionalnog života, rijetko ostavljale vlastiti pisani trag.
Prof. dr. Tomasz Jacek Lis (Univerzitet Kazimir Veliki Poljska)
Jadviga Olševska, njena nasljednica u Tuzli, bila je jednako predana. Uspomena na nju ostala je sačuvana kroz nekoliko pjesama koje je objavljivala u poljskoj štampi, ali nažalost, nije ostavila memoare kao Krajevska.
Zanimljiv podatak je da je Olševska koristila konja kako bi mogla obilaziti pacijentkinje u zabačenim predjelima Tuzle, što dodatno svjedoči o njenoj hrabrosti i požrtvovanosti.
Društveni doprinos ovih žena bio je višeslojan:
-
Borba za ravnopravnost: Olševska i Krajevska su se borile da žene-ljekari dobiju jednaku platu kao muškarci, što su na kraju i postigle.
-
Humanitarni rad: Uključivale su se u pomoć prilikom prirodnih katastrofa, organizovale podršku za unesrećene, prikupljale odjeću i hranu.
-
Promocija Bosne i Hercegovine: Krajevska je u Galiciji i drugim dijelovima Poljske održavala predavanja o životu žena u Bosni, šireći razumijevanje i interesovanje za stanje u ovoj regiji.
Dok je Teodora Krajevska kasnije, nakon Prvog svjetskog rata, nastavila živjeti i raditi u Sarajevu, pa se potom vratila u Poljsku gdje je i sahranjena, Jadviga Olševska je umrla u teškim okolnostima — bez porodice, bez sredstava, sahranjena uz pomoć kolega.
Njihovo nasljeđe, iako danas možda nije dovoljno poznato široj javnosti, ostavilo je neizbrisiv trag. Kao pionirke, otvorile su vrata budućim generacijama žena u medicini i pokazale da predanost, znanje i humanost ne poznaju granice ni predrasude.
O svemu ovome govorio je i prof. dr. Izet Šabović, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koji je svojim istraživanjima i predavanjima dao nemjerljiv doprinos razumijevanju uloge žena-ljekara u historiji Bosne i Hercegovine, kao i važnosti dokumentovanja svakodnevnog života žena tog perioda. Također, o ovom važnom tematu govorili su prof. dr. Tomasz Jacek Lis i prof. dr. Mirza Mahmutović (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), čiji su doprinosi značajno obogatili znanje o životima i radu ovih izuzetnih žena. Moderator ove značajne rasprave bio je prof. dr. Mirza Mahmutović, čiji su uvod i zaključci dodatno osvježili i obogatili diskusiju.
Autori izložbe su Hatidža Fetahagić, mr. sc. Omer Zulić i Adnan Tinjić
