Historija, istorija, povijest je obavezan predmet u svim školama, bar je tako bilo nekada. Današnji chat intervju smo posvetili ovom predmetu, pa ćemo kroz nedjeljnu chat formu, održati jedan čas historije- istorije- povijesti, zato budite pažljivi prilikom čitanja ovih redaka, jer bježanje sa časova historije mnoge je kasnije debelo koštalo.
Kameleon: Od kada je počelo zanimanje za historiju Tuzle, pa i Bosne i Hercegovine?
Ibrahim Kabil: Sa historijom sam se prvi put susreo još u osnovnoj školi, preko projekta “Titovim stazama revolucije”. Naravno, tu su bili i nezaobilazni filmovi sa tematikom II svjetskog rata…
Kameleon: Da li su Titove staze revolucije utjecale na tvoje današnje istraživanje, koje imamo priliku često čitati kroz zanimljive detalje do kojih na internet pretraživačima prije nismo mogli doći?
Ibrahim Kabil: Da, jesu. Obzirom da je to gradivo bilo veoma zahtjevno, susretao sam se i sa kritičkim stavovima, sa onim gradivom koje i nije bilo u udžbenicima historije početkom osamdesetih. Tada sam vidio da u stvari postoji više historija, ali da se učila ona koju su pisali pobjednici. A ti isti pobjednici su historiju koja im nije odgovarala i skrivali.
Kameleon: Mnogo toga si kroz svoje objave, prosvijetlio ili približio, a vezano za Tuzlu.
Ibrahim Kabil: Na Facebooku postoji grupa “Tuzla-povratak u prošlost”. Preko te grupe sam doznao dosta o historiiji Tuzle. No, komentari su uvijek bili jednoobrazni, uniformirani kao po diktatu partije. A obzirom da volim da istražujem, došao sam do dosta podataka za koje se nije znalo i koji su još uvijek tabu tema u našem gradu. Smatram da je historija jedna, da se ne može mijenjati, a ono što je skriveno, da li namjerno ili slučajno, treba otkriti, skinuti prašinu sa događaja koji su obilježili jedan period naše bogate prošlosti. To se mnogima nije svidjelo, bio sam i par puta blokiran, ali ima i onih koji su me podržali, jer istina mora izaći na svjetlo dana.
Nekadašnja Behram-begova medresa u Tuzli, današnji Skver na kojem stoji samo kapija nekadašnje medrese.
Kameleon: Prvenstveno smo mogli pročitati tvoje zabilješke, a onda si krenuo i u obilazak historijskih mjesta i građevina kroz Tuzlu. Sada sve to imamo priliku doživjeti i kroz fotografiju.
Ibrahim Kabil: Tuzla je lijep grad i ima mnogo toga za ponuditi onima koji u nju dođu. Ali nigdje nema opisa građevina. Koliko smo puta prošli putem prema Gradini? Koliko nas je primjetilo, koliko nas zna za spomen mezar Saliha Tučića, prve žrtve austrougarske okupacije u Tuzli? Svi znamo pjesmu “Donju Tuzlu opasala guja”, Nedžad Salković je odlično izvodi, ali malo ljudi zna ko je guja iz te pjesme. Zna se da je Omer paša Latas ugušio bunu Husein kapetana Gradaševića, ali se ne zna da je 20 godina kasnije opet imao krvavu misiju u Bosni i Hercegovini kada je posjekao mnoge istaknute Bošnjake, čime je obezglavio naš narod. Da su ti ljudi dočekali 1878. godinu, da su vodili Bosance i Hercegovce u odbrani od Okupacije, drugačija bi se priča pričala. Zato sam iskoristio lijepe ljetne dane i spojio ugodno sa korisnim i pružio onima koje to zanima par detalja o simbolima Tuzle.
Kameleon: Često čujemo izraz za mnoge pojave i dešavanja “nezapamćeno” , da li ćeš svoje zabilješke staviti u neku knjigu, da ne bi opet sve bilo nezapamćeno?
Ibrahim Kabil: Puno je knjiga o historiji Tuzle već napisano ali one su uglavnom vežu za neki specifičan događaj i uglavnom su napisane za studente historije. Meni je već nekoliko ljudi savjetovalo da napišem knjigu tako da ću akobogda to i učiniti. Napraviti neki priručnik o znamenitostima Tuzle ali i okoline. Često ponavljam. Slavimo pogrešne ljude i pogrešne događaje a toliko toga svog imamo. Mi moramo sami pisati svoju historiju.
Kameleon: Hvala ti za odvojeno vrijeme i ovo nedjeljno druženje kroz chat intervju.
Ibrahim Kabil: Hvala tebi na interesovanju. Puno mi znači podrška.
