Halom bivše Fabrike akumulatora u Potočarima odzvanjaju jecaji porodica koje su čekale 28 godina da ukopaju posmrtne ostatke najmilijih ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine u Srebrenici.
Sinovi se opraštaju od očeva, braća od braće, majke i sestre od sinova, muževa i braće…Vratili su se nakon 28 godina na isto mjesto sa kojeg su odvedeni u smrt ili sa kojeg su odlučili da krenu preko šume nadajući se da će stići do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja i na taj način se spasiti.
Nedžad Mehinović dočekao je danas u Potočarima posmrtne ostatke oca Idriza.
“Ubijen je 1995. godine, posmrtne ostatke smo pronašli prošle godine u Kalinoviku kod Sarajeva. Tijelo je malte ne kompletno, veliki broj kostiju je pronađen. Osjećam se kao da se sve danas dešava. Hvala Bogu da smo ga pronašli pa da kosti nađu smiraj, da imamo gdje doći i proučiti Fatihu,” kaže Nedžad.
U genocidu ubijen mu je i djed, dajdža, tetkovi i mnogo članova uže i šire familije.
Nezir Muminović je najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima. U trenutku smrti imao je 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice.
Kraj njegovog tabuta u hali bivše Fabrike akumulatora bio je sin Safet.
“Ovo mi je otac. Padom Srebrenice ostao je u Potočarima. Tu je odvojen od moje majke. Od tada do 2010. godine o njemu nismo znali ništa. Tada su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u dvije masovne grobnice,” izjavio je Safet.
Odlučili su da ukopaju onoliko koliko ima posmrtnih ostataka, dok im je mati živa.
“Od 2010. godine više ništa nije pronađeno. Nemam više šta da čekam,” poručio je Safet.
Bekir Musić je jedna od žrtava koje će biti ukopane ove godine na kolektivnoj dženazi u Potočarima. Kraj njegovog tabuta bila je Irma Burić.
“Ove godine ćemo ukopati dva člana porodice. Jedan od njih je bivši muž moje tetke, a drugi je dajdža od moje majke. Kada su ubijeni ja nisam bila ni rođena, međutim, koliko su mi pričali da su bili dobri ljudi, isto kao da ih i poznajem,” izjavila je Irma.
Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine.
Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On će konačan smiraj naći uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine.
Bit će ukopana i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek smo sada dobili saglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik će naći konačan smiraj, a radi se o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine.
Ove godine će biti ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović.
Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka.
Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.
