Iako će nam predsjednica Kantonalnog suda u Bihaću Fata Nadarević, povodom prijema diplomirane pravnice Sandre Jašarević-Merdžanić, slijepe žene, studenta generacije Pravnog fakulteta u Bihaću, na dvogodišnji pripravnički staž, reći da je postupila u skladu sa zakonom i da je to bio potpuno regularan javni konkurs putem Agencije za državnu službu BiH, osjetili smo u njenom glasu, riječima i gestama i izrazu na licu da je prijem mlade slijepe pravnice za nju, ipak, nešto posebno.
– Sandra je po broju bodova bila treća, ispred nje su bila dva kandidata, ali ja sam za prvog na listi odmah znala da „nešto nije uredu“. Vidjevši kako se preziva, odmah sam posumnjala da je taj mladić već obavio pripravnički staž. U žalbama na konkurs ispostavilo se da ni prvi, ni drugi, pa ni četvrti nisu imali urednu dokumentaciju, pa je slučaj htio, a moram priznati da mi je bilo drago, da Sandra potpuno zasluženo dobije posao – priča sutkinja Nadarević.
Prisjeća se da ju je jeza obuzela vidjevši onih pet bodova koje je Sandra dobila na invalidnost. Tada je pomislila koliko je ta djevojka morala uložiti truda da kao slijepa osoba završi fakultet, i to kao student generacije, te da, u međuvremenu, desetkom odbrani i magistarsku tezu na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Sandra je u razgovorima s administratorom za informatiku Kantonalnog suda i daktilografom pokazala takvu informatičku pismenost da su i oni ostali „bez teksta“.
– Ja sam tada, još ne znajući kako će u tehničkom smislu obavljati pripravničku zadaću, oprezno pitala kako stoji s Brajevim pismom. Tada mi je ona kazala: „Uz dužno poštovanje, predsjednice, vi ste u informatičkom smislu stali u 1981. godini“ – prepričava Nadarević kroz smijeh anegdotu sa svojom pripravnicom.
Sandra Jašarević-Merdžanić uz pomoć skenera i govornog programa danas izvrsno obavlja pripravničke zadaće u upravnom referatu, tačnije u spisima za upravne sporove. Predsjednica ne može sakriti ponos dok priča o njoj. Vodi nas do njenog ureda. Mlada magistrica prava djeluje pouzdano, profesionalno i na svom terenu.
Potpuno je samostalna, a spisi koje kuca nevjerovatnom brzinom i bez greške izvrstan su primjer za „savršen“ pravni akt.
Pravosudni ispit
– Meni je ovdje dobro, radim kao i svi drugi pripravnici, prisustvujem raspravama, a rad sa skenerom i govornim aparatom samo je specifičnost moga posla, ništa drugo – kaže Sandra.
Priznaje da ne zna šta će nakon što završi pripravnički staž, osim da ima namjeru položiti pravosudni ispit. Zna jedino da se neće baviti advokaturom, jer je to ne privlači.
