Sulejman Kunovac iz Ustikoline već se punih pola stoljeća bavi uzgojem golubova. Sve je počelo još u djetinjstvu, kada mu je brat poklonio jednu od ptica.
“Bez toga ne mogu. To, ko se počne baviti time, radi dok je živ. To je velika ljubav. Počelo je kad sam imao 15 godina. Brat mi je nabavio jednog goluba, nabavio i ja još jednog i počeo. Od tada pa evo 50 punih godina”, priča za Anadolu Agency (AA) Kunovac.
Zbog rata napustio golubove
Pedeset godina sa svojim ljubimcima nije se rastajao, osim u crnim vremenima, kada je iz rodne Ljubuše, zajedno s ostalim stanovnicima sela, morao otići.
Tih trenutaka sjeća se i danas i nikada ih neće zaboraviti.
“To se ne može opisati, toliko mi je bilo teško. Dao sam im da jedu i pustio ih. Vraćao sam se nakon deset dana da ih opet vidim. Bili su živi još. Vrlo mi je bilo teško. Eto, čitav rat sam o njima razmišljao, jedva čekao da stane rat da opet…”, s tugom u glasu govori Kunovac.
U ratu je izgubio sina, suprugu i oca. Adnan je imao samo 14 godina. Sulejman se sjeća kako mu je pomagao dok je hranio golubove pa i sam brinuo o njima kada bi se on razbolio ili bio odsutan.
Nekada je imao različite vrste golubova, bačke prevrtače, engleske tiplere, mađarske visokoletače, ukrasne golubove, ali danas ima samo pismonoše.
Letovi iz Sarajeva i Zenice
Stotinjak komada guguće u golubarniku koji izgleda mali, ali pruža sve što je potrebno za udoban boravak Sulejmanovih “pisaca”.
“Dok su mlađi, treniram ih, znaš. Puštam ih i možda po nekih deset dana oni lete s kuće na kuću, malo kruže i upoznaju teren jedno izvjesno vrijeme. A onda ih počnem nositi do Goražda pa Rogatice, Sarajeva i tako. Ne može odmah za Sarajevo ili Zenicu, znaš. Dok se malo upoznaju. Nosio sam ih prije mjesec u Zenicu. Stigli su za jedno 40 minuta. Svi su se vratili, 20 komada. Zenica – Ustikolina. A prije toga Sarajevo – Ustikolina 12 minuta”, priča Sulejman te pojašnjava da ova vrsta ima urođeni instikt da se vrati kući, ali i da se orijentiše i prema strujanjima zraka.
Uostalom, pismonoše su nekada, u vremenima kada nisu postojali telegrafi i telefoni, i korišteni za prijenos pisama.
Skromni penzionerski budžet Kunovac nije štedio da bi svojim letačima obezbijedio sve potrebne uslove. U izgradnju golubarnika, koji ima i toplotnu izolaciju, uložio je oko 1.500 maraka, a svakog mjeseca kupuje stotinjak kilograma sjemenki i dodataka ishrani s potrebnim vitaminima i mineralima.
Čuva ih pa ih u hladnijim danima, zbog niskih temperatura, ali i jastrebova koji vrebaju iz okolnih šuma, ne pušta da lete.
Ljubav do kraja života
Sulejman danas ima 65 godina, zdravlje ga još uvijek dobro služi, a sa svojim golubovima provede i po nekoliko sati dnevno. Zbog ljubavi prema njima, ali i teških uspomena koje će ga pratiti dok je živ. Po odlasku u penziju vratio se u svoju Ljubušu, a s njim je i manji broj njegovih pismonoša.
Ljubav prema golubovima naslijedio je i sin Armin, a i Sulejman će biti sa svojim ljubimcima sve dok diše.
“Ovim se namjeravam baviti dok sam živ. Tolika je to ljubav. Jedino, ne daj Bože, bolesti pa da ne mognem. A evo 50 punih godina navršava se baš ove godine kako se time bavim”, dodaje.
Izvor: Anadolija
