Kao i brojni drugi sporazumi u BiH, Sporazum koji omogućuje razmjenu studenata unutar naše zemlje samo je “mrtvo slovo na papiru”. Studenti iz Sarajeva, Zenice, Tuzle, Mostara ili Banja Luke već godinama nemaju priliku slušati predavanja na fakultetima u drugim gradovima, iako su im to omogućili predstavnici javnih univerziteta.
U želji za unapređenjem međusobne saradnje, akademska zajednica BiH usvojila je 2015. godine Sporazum o međusobnom razumijevanju i saradnji koji predviđa saradnju u mobilnosti nastavnika, mladih istraživača i studenata. Potpisnici ovog Sporazuma su rektori Univerziteta u Banjoj Luci, Univerziteta u Bihaću, Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, Sveučilišta u Mostaru, Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Tuzli te Univerziteta u Zenici.
Sve ovisi o vanjskim izvorima finansiranja
Međutim, saznajemo da zbog nedostatka novca studentska razmjena unutar BiH postoji samo kao vizija.
“Univerzitet u Sarajevu, kao i drugi bh. univerziteti, ovisi o vanjskim izvorima finansiranja. Najčešće se ostvaruje razmjena studenata koja je finansirana iz fondova Evropske Unije, kroz programe kao što su Erasmus+, CEEPUS ili Višegrad fondacija. Zajedničko za ove programe jeste što prepoznaju samo razmjenu studenata između zemalja zapadnog Balkana i EU zemalja. Za razmjenu unutar samih zemalja zapadnog Balkana nije moguće dobiti finansijska sredstva”, kazali su nam iz UNSA.
Proteklih mjeseci često su vođene brojne diskusije u okviru Erasmus+ programa o unapređenju studentske razmjene između zemalja zapadnog Balkana.
“Može se očekivati da se u budućnosti uvedu i ove studentske razmjene”, kažu iz UNSA.
Inače, unutar samih programa, kroz pojedinačne Erasmus+ projekte ili CEEPUS mreže, postoji stalna saradnja između bh. univerziteta.
Iz Univerziteta u Banjoj Luci (UNIBL) dočekali su nas slični odgovori na pitanja o studentskoj razmjeni unutar BiH.
“Ova mogućnost se u praksi jako malo ili nimalo ne koristi. Studenti koji žele dio svog školovanja provesti na nekom drugom univerzitetu u BiH, u nedostatku stipendija sami moraju snositi troškove studiranja i boravka na drugim visokoškolskim ustanovama unutar BiH”, rekli su nam iz UNIBL-a.
Kako nadležni sve manje brinu za unapređenje visokog obrazovanja u državi, tako je i interes studenata za javne univerzitete sve manji. Tome svjedoče i podaci kako je ove godine skoro na svim javnim univerzitetima u BiH upisano najmanje brucoša ikad.
Razmjena između javnih i privatnih fakulteta
Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) Merim Serdarević govori nam kako je jedina razmjena studenata unutar BiH ona između javnih i privatnih fakulteta.
“Naši studenti napuštaju javne fakultete i odlaze na privatne na kojima lakše i brže dolaze do diplome. Problemi zbog kojih nemamo razmjena studenata unutar BiH su prije svega nedostatak novca i komunikacije između naših univerziteta. Veliki problem je i nedostatak unije studenata u BiH kao krovnog tijela koje bi na neki način doprinijelo zbližavanju mladih ljudi. Nemamo ni državnog ministarstva za obrazovanje, sve nam je rascjepkano… Sve su to posljedice zašto je unutar BiH slaba povezanost, komunikacija i razmjena”, naglasio je Serdarević.
Još jedan dokaz lošeg stanja visokog obrazovanja u BiH je i neuspjeh naše zemlje da postane punopravna članica Evropske asocijacije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA). Serdarević kaže kako BiH nije primljena u ENQA-u jer je Zakon o visokom obrazovanju RS-a u suprotnosti s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju BiH.
“Članica ENQA-e može biti samo BiH i njena agencija, a ne entitetske agencije. Upućujem apel evropskim institucijama i predstavnicima u BiH da nam pomognu, da nas priznaju i uključe u ENQA-u. To bi bio snažan vjetar u leđa visokom obrazovanju u BiH”, istaknuo je Serdarević.
I pored sve veće zainteresovanosti mladih za privatne fakultete i odlazak iz zemlje, hiljade studenata javnih univerziteta spremne su na jačanje akademske saradnje unutar BiH. Slušati predavanja jedan semestar u Sarajevu, a drugi u Banjoj Luci želja je mnogih, ali njeno ostvarenje zavisi od stranih, a ne domaćih finansijera.
