Otok Runit je maleni otok koji se nalazi u sklopu Enewetak (ili Eniwetok) atola, skupa od 40 otočića u Tihom oceanu. Najpoznatiji je po izuzetno radioaktivnom otpadu koji se na njemu nalazi, no unatoč tome otok je proglašen sigurnim za život.
U kasnim ‘70-im, u pokušaju da očiste otoke od radioaktivnog otpada koji je ostao nakon silnih eksplozija i testiranja, američka vlada je na njemu napravila kupolu, nazvanu kaktus, u koju je pospremila radioaktivni materijal i otpad iz različitih nuklearnih testiranja vođenih tijekom Hladnog rata. Kao baza za za kupolu čija je izrada koštala oko četvrtinu milijarde dolara poslužio je gigantski krater koji je stvorila 18-kilotonska nuklearna bomba, piše Express.hr.
Zidovi kupole su napravljeni od oko pola metra debelih 358 betonskih ploča, a cijela površina zauzima oko 10.000 kvadratnih metara. Sada se aktivisti za zaštitu okoliša boje da bi se ta kupola, koja već pokazuje znakove pucanja, tijekom oluje ili nekih drugih prirodnih pojava, mogla raspasti a sav taj radioaktivni materijal mogao izaći na površinu. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres rekao je da je predsjednik Maršalovih otoka “jako zabrinut zbog rizika od ispuštanja radioaktivnog materijala koji se čuva u nečem poput lijesa”, piše Popular Mechanics.
Američka je vlada provela 67 nuklearnih testova na području otoka tijekom Hladnog rata, među kojima i 1954. godine zloglasno Castle Bravo testiranje. Bila je to eksplozija nove hidrogenske bombe, ali su znanstvenici podcijenili štetnost i razmjere opasnog materijala nakon detonacije. Eksplozija je imala ekvivalent od 15 megatona – dvostruko više od predviđenog. Detonacija je izbacila i neočekivano veliku količinu radioaktivnog materijala, kojeg je promjena vremena raspršila nad velikim područjem.
Više o ovoj temi pročitajte ovdje.
