Iako to zvuči nemoguće, masoni su Dinahove zapise uzeli za ozbiljno i čuvali su njegovu knjigu u najvećoj tajnosti više od 100 godina.
„Anali iz budućnosti“ je nevjerovatna priča o bizarnom i čudnom događaju kojem je prisustvovao Pol Amadeus Dinah, autor knjige koji je živio početkom prošlog vijeka u centralnoj Evropi.
Dinah tvrdi da je za vrijeme svoje kome koja je trajala godinu dana njegova svijest optutovala u budućnost u drugom tijelu i bila tamo dok je on bio u komi.
Iako to zvuči nemoguće, masoni su Dinahove zapise uzeli za ozbiljno i čuvali su njegovu knjigu u najvećoj tajnosti.
Postoje mnoge knjige koje sadrže proročanstva i vizije o budućim događajima. Međutim, nijedna nije ni blizu ovoj koju je Dinah napisao prije skoro 100 godina.
Samo par odabranih su imali priliku da pročitaju Dinahove anale pošto je veoma mali broj kopija odštampan i objavljen u Grčkoj.
Ipak, sada po prvi put više ljudi ima priliku da pročita Dinahovu nevjerovatnu priču i čuje šta on ima da kaže o budućnosti i daljoj evoluciji čovječanstva.
O autoru
Pol Amadeus Dinah je bio profesor njemačkog jezika. Nije bio pisac niti je ikada planirao da napiše knjigu. „Anali iz budućnosti“ su u suštini njegov dnevnik sa detaljnim opisima njegovih iskustava.
Dinah je bolovao od rijetkog tipa letargičnog encefalitisa (bolest spavanja), a 1921. godine je pao u komu i nije se budio godinu dana u bolnici u Ženevi.
Šta je on doživio?
Kada se Dinah probudio iz kome, on je zapisao u svoj dnevnik da je bio budan i svjestan sve vrijeme, ali ne u godini i mjestu gdje se njegovo tijelo nalazilo. Dinah je naveo da je njegova svijest otputovala u tijelo drugog čovjela, Endrjua Nortama, koji je živio u 3906. godini.
Dinah navodi da su ljudi u tom vremenu shvatili da se u tijelu Endrjua Nortama nalazi druga svijest i pokazali su mu šta se sve izdešavalo od 21. vijeka do tadašnje godine, demonstrirajući mu kako je čovječanstvo uznapredovalo.
Dinah je naveo da je Homo sapiens napredovao u novu vrstu po imenu Homo oksidantalis novus, a zatim opisuje šta je sve dobro, a šta loše u novom milenijumu.
Dinah nikad nije ispričao svoje iskustvo nikome zbog straha da će pomisliti da je lud i da će ga izvrgnuti ruglu.
Kako je njegov lični dnevnik dospio u javnost?
U 36. godini, zbog slabog zdravlja i oporavljanja od kome, Dinah je odlučio da ode u Grčku na jesen 1922. godine s ciljem da poboljša svoje zdravlje, dok bi istovremeno mogao da predaje njemački jezik na univerzitetima.
Jedan od njegovih studenata je bio i Džordž Papahacis, koji je kasnije postao potpredsjednik Nacionalnog odbora Grčke, osnivajući član Grčkog filozofskog društva i jedan od reformatora Administrativnog zakona u Grčkoj, a pripadao je i masonima.
Dvije godine kasnije, nakon što se njegovo zdravlje pogoršalo i znajući da će uskoro umrijeti, Dinah je odlučio da ode u Italiju.
Međutim, prije nego što je otputovao, on je svom odanom studentu, Papahacisu, ostavio kofer pun zapisa, rekavši mu da će njihovim čitanjem poboljšati svoj njemački. Rekao je zbogom i otputovao da bi umro od tuberkuloze u prvoj polovini 1924. godine.
Džordž Papahacis je preveo zapise koje je Dinah ostavio u periodu od 1926. do 1940. godine. On je bio prilično iznenađen onim što mu je Dinah ostavio.
On je prvo mislio da je njegov profesor napisao roman, ali kako je nastavljao sa čitanjem, shvatio je da u stvari prevodi Dinahove memoare.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i građanskog rata koji su uslijedili u Grčkoj, Papahacis je stao sa prevođenjem Dinahovih zapisa. Negdje između 1952. i 1966. godine, on je pokušavao da pronađe Dinahovu rodbinu u Cirihu u nekoliko navrata. Nije mogao da nađe ni trag.
On je na kraju zaključio da je Dinah (koji se u Prvom svjetskom ratu borio na strani Nijemaca) promijenio svoje ime kada je došao u Grčku, državu koja se borila protiv Nijemaca u ratu.
Kada je preveo zapise, Papahacis ih je podijelio sa veoma zatvorenim masonskim krugom članova najvišeg reda. Zapisi su kružili kao informacija od najvišeg značaja za budućnost čovječanstva, a Dinah se među masonima smatrao modernim prorokom.
Problemi sa objavljivanjem i napad crkve
Do 1972. godine, prevedeni zapisi Dinaha su bili dostupni samo uskom krugu filozofa i masona.
Oni su vjerovali da ove informacije ne treba da budu dostupne masama pošto su kontroverzne i pošto ih mnogi ne bi dobro podnijeli. Međutim, Džordž Papahacis se nije slagao s tim.
Za vrijeme diktature u Grčkoj 1972. godine, Papahacis je objavio „Dinahov dnevnik“ i odmah je bio napadnut.
Izgubio je posao, crkva ga je optužila za jeretika, a kopije knjige su ubrzo nestale. Samo par njih je ostalo.
Drugi pokušaj objavljivanja se dogodio 1979. godine, kada je Grčka postala demokratija nakon pada diktature. Međutim, knjige su ponovo nestale i nisu se više pominjale, iako se znalo da postoje.
Trideset godina kasnije knjiga još uvijek nije napustila granice Grčke a skoro svi su je ignorisali osim Radamantisa Anastakisa, višeg bivšeg člana mnogih tajnih društava (danas učitelj, autor i izdavač), koji je odlučio da objavi knjigu u malom tiražu, baš kao što je prethodno napisana.
Upravo zbog toga su se ove knjige izgubile među hiljadama drugih knjiga.
Prvi put predstavljena na pravi način
Kada su Dinahovi memoari prvi put objavljeni, bili su teški za čitanje pošto su se sastojali od preko 800 strana grubih bilješki.
Dinah nikad nije namjeravao da objavi svoj dnevnik kao knjigu i prosto je bilježio svoja iskustva iz kome kako bi ih se kasnije sjećao, zbog čega je bilo teško izvući suštinu priče.
Zatim je Dinahov dnevnik po prvi put uređen i prepravljen, predstavljajući ključne elemente priče u lako čitljivom formatu zajedno sa zapanjujućim ilustracijama koje doprinose još većem iskustvu.
Ova knjiga bi mogla da promijeni živote pošto u njoj piše istina. Ukoliko želite da saznate šta nosi budućnost, pročitajte Dinahov dnevnik.
