“E.T.”, “Gunisi”, “Igra prijestolja”. Zapakujte sve to zajedno i dobićete “Stranger things”, Netflixovu hit seriju u kojoj dječak Will Buyers nestaje u mračnoj, jezivoj verziji realnog svijeta, to jest u dimenziji koju njegovi prijatelji zovu “naopaki svet”.
Serija je toliko osvojila publiku da su se pojavili i naučni tekstovi koji objašnjavaju drugu dimenziju i eventualan ulazak u nju.
Osim djece glumaca koja su postala instant zvijezde i zaista su neodoljivi i odlični u svojim ulogama, jedna zaboravljena holivudska cica je doživjela ponovnu slavu zahvaljujući “Stranger things”. Winona Ryder, gospođica koja je svoju karijeru sahranila posle kleptomanskih incidenata, vratila se na velika vrata.
Pošto je prva sezona završena, većina kritika i recenzija se odnosila na estetiku i to kako su braća Duffer (tvorci serije) napravili nešto što obuhvata najbolje elemente pop kulture 80-ih, a svježe je i zabavno.
I zato je vrijedno postaviti pitanje (dok čekamo drugu sezonu koja će startovati 2017.) da li postoji nešto više u “Stranger things” zbog čega je serija postala popularnija od “Igre prijestolja” za samo mjesec dana? Čini se da postoji i potpuno je fenomenalno.
Već kada odgledate prvu epizodu, dobićete osjećaj da su braća Duffer više od scenarista i režisera koji imaju ogromno znanje o 80-im. Djeluje kao da su filmski filozofi koji su ovom serijom izašli iz sjenke da bi dali intrigantan komentar o našem svijetu; svijetu opčinjenom tehnologijom koji nam može naškoditi isto kao što nam može pomoći.
Taj “naopaki svijet” je kao naš, samo je mračniji i strašniji. Druga dimenzija je nekako povezana sa strujom, žicama, gadgetima za komunikaciju. Sva elektronika kao da poludi kad god se čudovište iz druge dimenzije pojavi u realnom svijetu.
Zar vas ovo ne podseća na Internet? Struja, mreža, telefonske linije, sprave za komunikaciju i sijalice koje rade zajedno da bi se konektovale sa dalekim svijetom, u cilju da ljudi nađu nekoga i razgovaraju međusobno? Čini se da je ovaj mali detalj ključ serije “Stranger things”.
Ukoliko vas ta simbolika ne zanima, možemo samo da vam kažemo da je jako zanimljivo, glavni likovi su mahom djeca koja su preslatka i odlično glume, u nekim trenucima tu su i elementi horora u maniru Stivena Kinga, a produkcija je vrhunska.
I još jedan savjet. Gledajte polako, gustirajte, jer ćete do 2017. i druge sezone žestoko iskrizirati.
