Inkluzija je humana, ali gdje je granica? U jednoj školi učenik pljuje druge, ako hoće da obrate pažnju na njega. U drugoj, učenik grize drugu djecu. U trećoj, ne može se održati čas o takvog učenika. Nisam za to da ostali učenici trpe da bi se jedan “inkludirao”. Za ove koji se ne mogu uklopiti, da ne uznemiruju ostale, moraju postojati specijalne škole, kao što su bile i prije.”
“Malo nam je više previše šta mi tzv. normalni moramo da trpimo. Prava pasa lutalica da ugrizu moje dijete, prava Roma da nas uznemiravaju ulicom i pljuju ako im ne dam marku, prava migranata, prava LGNT da ss ljube na ulici i da ih moje dijete gleda, prava hetero djevojaka da polugole hodaju po ulici i da se hvataju s momkom na ulici i u parku, i da ih moje dijete gleda, prava ovih i prava onih… Izgleda da mi moramo da trpimo zato što smo normalni. Povucite granicu i neka svako poštuje pravila pristojnosti. Ko je malouman pa to ne razumije, onda neka ne ide među svijet. Jer ovo je ugrožavanje naših prava da živimo normalno i odgajamo djecu normalno.”
“… Učiteljica njemu mora posebno objasnjavati po stoti put i gube vrijeme i trpi nastava i svi ostali u odjeljenju. Malo vi, gospodo, iz NVO popustite sa tim vašim k'o fol tolerancijama i ljubavi za svakog. Ljubav se takođe treba zaslužiti. Zalaganjem i trudom i poštovanjem. Neka taj koji uđe u učionicu postuje ostale koji su u učionici. Ne može jedan kvarit’ svima čas.”
Navedeni citati dio su komentara na najavu Okruglog stola pod nazivom “Iskustva inkluzije u obrazovnim institucijama u BiH”, koji će se održati u subotu, 5.oktobra, u Hotelu ‘Holiday’ (sala Vrbas) u Sarajevu, u trajanju od 11 do 15 sati.
Ovakvi i slični komentari koji, nažalost, često prate proces inkluzije koji se godinama zakonski sprovodi u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine, zorno potvrđuju potrebu da se o njemu sve više i sve glasnije govori. Sam proces u praksi nailazi na brojne prepreke i opstrukcije – s jedne strane i od samih pedagoških radnika, a sa druge od roditelja – te se neminovno nameće potreba za njegovim pravilnim razumijevanjem, kako bi se adekvatno mogao realizovati u školskim klupama.
Zašto je tako i zbog čega obrazovni sistem u BiH, kao i obrazovne vlasti, ne razumiju šta znači inkluzija u praksi i primjeni, detaljno pojašnjava Bojan Bajić, javni zastupnik djece sa poteškoćama u razvoju, u intervjuu “Niti su važni talentovani đaci, niti oni koji ne mogu dostići nivo ‘tipične’ djece: Zašto obrazovne vlasti u BiH ne razumiju inkluziju?”.
On, između ostalog, naglašava da proces inkluzije ne obuhvata samo djecu sa poteškoćama u razvoju, već i posebno nadarene đake, koji se također ne uklapaju u “bh. obrazovni sistem koji je još uvijek zasnovan na socijalističkom maniru uravnilovke, u kojem svi moraju biti isti”.
– Danas obrazovni sistem svu djecu gura u jednu brazdu u kojoj moraju biti ista, isto se ponašati i sve raditi na isti način. Generalno, sistem nije prilagođen inkluziji. Ostao je stari mentalitet, ne razumije se koncept inkluzije iako smo usvojili zakone koji nas obavezuju na inkluziju i zabranjuju diskriminaciju. Ovdje ljudi ne razumiju inkluziju u njenoj suštini, a to je da su obavezni obrazovnu instituciju koja ima program za tipičnu djecu prilagoditi djeci sa poteškoćama u razvoju koja ne mogu dostići zadati standard – pojašnjava Bajić.
Organizator okruglog stola koji se 5. oktobra održava u Sarajevu je Forum za etiku i usklađenost u BiH, a tom prilikom učesnicima će biti predstavljena studija slučaja učenika Slavka Mrševića iz Rudog i učenika Emira Đoze iz Sarajeva, koji su se suočili sa različitim formalno-pravnim preprekama u procesu inkluzije, kao i sa društvenom stigmom i osuđujućim stavovima okruženja prema porodici.
Cilj okruglog stola je da se identifikuju ključne prepreke za inkluziju, procijeni udaljenost teorije i propisa od primjene istih u praksi, razmijene iskustva između ugroženih porodica, utvrde preporuke za druge roditelje koji već imaju ili strahuju da će u budućnosti imati problem sa nerazumijevanjem obrazovnih institucija, kao i senzibilizira javnost o problemima djece sa poteškoćama u razvoju.
Učesnici panela su Nenad Mršević (otac Slavka Mrševića) i Dženana Rustempašić (tetka Emira Đoze), a moderator je Bojan Bajić (kao javni zastupnik Slavka i Emira).
Pozivaju se svi zainteresirani roditelji i drugi akteri da prisustvuju i uključe se u diskusiju. Učešće na okruglom stolu je slobodno, ali se mole svi zainteresovani da svoje učešće obavezno potvrde na e-mail adresu info@wefec.org ili brojeve telefona: 065 545 243 i 061 143 510.
Izvor: Depo
