U proteklih šest mjeseci Rusija je održala nekoliko vojnih vježbi s taktičkim nuklearnim oružjem, uključujući rakete Kinzhal i Iskander. Moskva je tvrdila da su vježbe odgovor na, navodne, neprijateljske radnje Sjedinjenih Američkih Država i evropskih saveznika a u utorak je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao ukaz o updateovanoj nuklearnoj doktrini ze zemlje.
S više od 1.500 nestrateških nuklearnih bojevih glava, stručnjaci upozoravaju da je svrha ovog oružja zastrašivanje, a ne zauzimanje teritorija.
Taktička nuklearna oružja namijenjena su za upotrebu na bojnom polju, za razliku od strateških oružja koja su dizajnirana za gađanje udaljenih meta, poput neprijateljskih gradova. Iako je razorna moć taktičkih nuklearnih oružja manja nego kod strateških, ona i dalje može biti uporediva sa atomskim bombama koje su Sjedinjene Američke Države bacile na Hirošimu i Nagasaki tokom Drugog svjetskog rata.
Prema podacima Federacije američkih naučnika iz marta ove godine, SAD posjeduje oko 200 taktičkih nuklearnih bojevih glava, od kojih je polovina stacionirana u Europi. Rusija, s druge strane, ima približno 1.558 nestrateških nuklearnih bojevih glava, koje se mogu isporučiti raznim sredstvima poput bombi ili raketa s nuklearnim ili konvencionalnim bojevim glavama.
Prva faza ruskih vježbi, sprovedena u junu ove godine, uključivala je upotrebu raketa tipa Kinzhal i Iskander, a održana je u južnoj regiji Akhtubinsk. Snimci ruskog Ministarstva odbrane prikazali su transportne konvoje s Iskander sistemima i bojevim glavama, dok su bombarderi Tu-22M i borbeni avioni MiG-31K također bili uključeni u vježbu. U drugoj fazi, snimci su prikazali postavljanje Iskander raketnog sistema na terenu te upotrebu supersoničnih presretača MiG-31 i bombardera Tu-22M3.
Rusija tvrdi da su ove vježbe uobičajena praksa, ali ističe da su postale nužne zbog, kako navode, neprijateljskih radnji SAD-a i europskih saveznika.
Stručnjaci smatraju da bi svrha upotrebe taktičkog nuklearnog oružja bila zastrašivanje protivnika, a ne zauzimanje teritorija, jer bi korištenje takvog oružja stvorilo radioaktivne pustoši.
Ako bi takvo oružje bilo upotrijebljeno, pripreme bi bile vidljive zapadnim vojnim obavještajnim satelitima, uključujući pomicanje bojevih glava iz centralnih skladišta i podizanje nivoa pripravnosti komandnih centara. Međutim, sama eksplozija bi se odmah prepoznala po razornoj snazi, seizmičkom šoku i oslobađanju radijacije, prenosi Reuters.
U svijetu ne postoji jedinstvena definicija takvog oružja, no analitičari primjećuju da bi upotreba bilo koje vrste nuklearnog uređaja prekršila tzv “nuklearni tabu” koji je postojao otkako su Sjedinjene Države bacile atomske bombe na Japan 1945., jedini put kada su bile iskorištene u rat.
Taktičko oružje dizajnirano je za postizanje ograničenih i neposrednih vojnih ciljeva. Izraz se često koristi za opisivanje oružja sa nižim “kapacitetom” ili količinom energije koja se oslobađa tokom eksplozije.
One su obično mnogo puta veće od konvencionalnih bombi, uzrokuju širenje radijacije te uzrokuju druge smrtonosne efekte izvan same eksplozije. Međutim, ne postoji dogovor oko veličine koja definiše taktičko oružje.
Taktičko oružje je često u obliku projektila, bombi bačenih iz zraka ili čak artiljerijskih granata koje imaju relativno kratak domet. To ih čini manjim od ogromnih interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) dizajniranih da putuju hiljadama kilometara i pogađaju ciljeve preko okeana.
