Gladujem jer vlast tako želi, pisalo je na transparentu koji je Kemal Avdić četiri dana držao u rukama ispred Opštine Srebrenik!
Nakon četiri dana štrajka glađu, Avdić, bivši borac Armije BiH, pokušao je oduzeti sebi život samospaljivanjem.
Bio je pripadnik Armije RBiH tokom agresije na našu zemlju, te danas živi kao demobilisani borac bez bilo kakvih primanja. Bio je pripadnik “SLANJANSKE ČETE” ARBiH i po svjedočenju njegovih saboraca, bio je uzoran i hrabar branilac svoje zemlje koji je zadatke obavljao besprijekorno i bez pogovora.
Danas Kemal živi sa suprugom i sinom u Srebreniku, gdje jedva sastavlja kraj s krajem u kući na kojoj su mu sprat iste izgradili i podigli saborci i prijatelji, jer nije imao uslove ni za krov nad glavom.
Kemal je tri dana tražio svoju pravdu ispred zgrade Opštine u Srebreniku štrajkujući glađu. Svakome ko bi mu prišao da stane s njim i progovori par riječi i pruži mu podršku, policija bi po nalogu pisala kazne i evidentirala sve osobe. Međutim, prijatelji i saborci nisu odustajali, te su svog kolegu saborca posjećivali svaki dan, posebno iz razloga jer su znali da Kemal prijeti da izvrši samoubistvo samospaljivanjem, te su na taj način željeli biti u njegovoj blizini.
Nažalost, tako se i desilo četvrti dan štrajka, Kemal nije više izdržao pritisak i digao je ruku na sebe. U momentima samospaljivanja bilo je prisutno nekoliko saboraca koji su uspjeli da spriječe ono najgore. Kemal je uspio da svoj naum sprovede, ali brzom reakcijom prisutnih spašen je i Kemal je pretrpio manje opekotine. Nalazi se na neuropsihijatrijskom odjelu UKC-a Tuzla, budući da je u jako lošem psihičkom stanju, kojem se još može dodati i PTSD.
Kemal, u teškom stanju, uspio je samo poručiti da je to uradio ZA SVE SVOJE KOLEGE BRANIOCE koji žive život kao on.
Kemal Avdić od Opštine je tražio bilo kakav posao. Nije tražio milostinju, niti je prosio novac ispruženom rukom. Umjesto toga, ponuđena mu je jednokratna pomoć, koju je odbio jer time ne može izdržavati porodicu.
Nažalost, svjedoci smo slučaja poput Kemalovog jako puno širom BiH. Svjesni smo da se državni aparat nikada nije pobrinuo za branioce države niti bar njihovoj djeci osigurao neki vid zarade i posao. Dok se agresori i politički kriminalci širom BiH naveliko bogate, oni koji su sačuvali zemlju prinuđeni su da mole, kopaju po kontejnerima i štrajkuju, a onda i dižu ruku na sebe. Nisu pitali da li treba braniti zemlju, da li treba braniti građane, znali su da treba i na tom put davali su svoje živote i zdravlje i mladost. Braneći časno zemlju od agresora nisu žalili svoju krv, ali danas nisu na listi onih kojima treba da se divimo i koji treba da upravljaju državom. Oni su danas na margini i zaboravljeni, dok oni koji su se skrivali i koristili period agresije za pljačku i profitiranje danas odlučuju o sudbinama ljudi kao što je Kemal.
Nadamo se da će Kemal ubrzo biti bolje i molimo ga da nikada više ne diže ruku na sebe jer na taj način olakšava posao onima koji bi trebali da se brinu o braniocima. Nikome neće naštetiti osim sebi i svojoj prodici.
