Grad koji se ljudima napuni na godišnjicu sjećanja na genocid, 11. jula, ostatak godine uglavnom je pust. No, oni koji žive u Srebrenici, zaokupljeni brigama svakodnevnice rijetko razmišljaju o političkim prilikama.
Iako Srebrenica slovi za grad koji se napušta, nije mali broj onih koji se tamo vraćaju – razmišljajući više o budućnosti, negoli o prošlosti. U toku dvije decenije, ime ovog grada gotovo da se svelo samo na simbol smrti. O svakodnevnici u Srebrenici pričaju nam oni koji su u nju došli ipak vjerujući u život.
Hotelijer Avdo Purković zna da će najviše posla donijeti bolna godišnjica 11. jula. Ali hotel koji je prije 15 godina počeo kao mali restoran danas radi tokom cijele godine.
“Od toga smo uspjeli da izradimo kompletan objekat, bez ičije pomoći. Osim gostiju, koji su bili naši finansijeri u čitavom ovom poduhvatu”, kazao je Purković.
Nije usamljeni povratnik.
Frizer Ahmed Ustić, koji je nastavio obiteljsku tradiciju, ne brine o zaradi. Posao koji je otac prekinuo prije rata, odmah je nastavio.
“Volim ovaj grad. Volim ovo područje. Volim ljude. Ima puno domaćina Srba koji žive, rade, živimo, komuniciramo. Nisu svi isti, ne možemo sve staviti u isti koš, to moraju svi da znaju”, ističe Ustić.
Nekoliko koraka od Ahmeta, radi njegov istomišljenik; daleko poznatiji kao Omer aščija nego Omer Hrvat, Bošnjak ili Srbin.
“Meni dolaze svi gosti. I Srbi i Romi i muslimani. Katoliko nema mnogo. (Može li se živjeti zajedno u Srebrenici?) Ja nemam nikakvih problema. ‘99 sam se vratio, otvorio radnju 2000. godine. Govorim u svoje ime. Političari prave probleme, njima je lijepo, oni su se uvalili u fotelje”, tvrdi Omer Spahić.
I novinar Marinko Sekulić, poznatiji kao Kokeza, rodno Sarajevo zamijenio je Srebrenicom.
“Prvi put kad sam došao ovdje, sve mi se činilo nekako da mi se smanjilo, da se promijenilo. Najgori osjećaj poslije rata bio je kada sam gledao kuće i očekujem da će izaći neko poznato lice, a ono izlaze ljudi koje prvi put vidim”, otkriva Sekulić.
Ovaj dopisnik za Deutsche Welle, posveti je gradu decenije života i dvije knjige. Znajući kako diše grad, a još bolje kako politika, izjave svojih sugrađana skoro je doslovno ponovio.
“Isključivo politika radi sve ovo što se zbiva u Srebrenici, i to političari koji ne žive u Srebrenici i koji ne misle Srebrenici dobro. To ne rade lokalni ljudi koji sjede i misle. Nije svejedno ni Srbinu ni Bošnjaku u Srebrenici da li mu dijete ima gdje da izađe, kakvu školu uči, kakvo je zdravstvo”, objašnjava Sekulić.
I dok se na razinama višim od lokalne kroje sudbine mnogih mjesta, pa tako i Srebrenice, grad živi svojim životom. Uglavnom pust, čekajući da se ljudima napuni uoči tužne godišnjice. No ostatak godine, njeni stanovnici ipak više razmišljaju o obroku, nego o nacionalnom predzaku.
Izvor: N1
