“Želim mir, želim živjeti, to su riječi jednog djeteta”, stoji u pismu, tada dječaka iz 1994. godine u Srebrenici.
Nacrtana šaka, a na njoj ime Hasan Hasanović i citat Bosna da prostiš jedna zemlja imade i hladna i gladna da prostiš al’ prkosna od sna.
Pismo koje je poslano 10.07.1994. godine, Osman Avdić je dobio od jednog holandskog vojnika koji se u to vrijeme nalazio na službi u Potočarima. Vojniku su ovo kao i brojna druga pisma i snimke dali Srebreničani koji su na ovaj način pokušavali uspostaviti komunikaciju s rodbinom u drugim dijelovima svijeta. Pokušali su im prenijeti dešavanja iz Srebrenice i Potočara, ali i reći da su dobro i da će se ako Bog da vidjeti. Međutim, nije poznato da li su autori pisama, koja nikada nisu stigla na željene adrese, jedni od rijetkih koji su preživjeli srebrenički genocid tog jula 1995. godine.Nakon 23 godine, Osman Avdić je 22. godišnjici genocida pronašao Hasana i uručio mu pismo koje je poslao rođacima.
(V.M./ foto: H.M.)
