Postizborna neizvjesnost u Sjedinjenim Američkim Državama za veći dio upućene javnosti nije iznenađenje, ali su dešavanja u izbornoj noći u Americi ponekog podsjetila na izborna dešavanja na Balkanu.
Koje su to razlike između američih i domaćih izbora, između Trumpa i naših političara govori za Radio Kameleon Srđan Puhalo – socijalni psiholog.
Koje su to sličnosti Donalda Trumpa i naših političara?
Trumpove ove četiri godine na vlasti itekako podsjećaju na naše političare. Možemo reći da je negdje napravio možda i balkanizaciju
američke politike. Vidjeli ste da je on antisistemski političar koji baš gleda da što manje drži do zakona, do ceremonija, do nekih pravila…
Veoma je sličan domaćim političarima. S druge strane vidjeli smo da svi oni koji mu ne odgovaraju naziva raznoraznim imenima.
Ne možemo reći da je stručnjak za bilo šta i da je imao neku ekipu koja je imala neko veliko znanje, tako da mislim da se to negdje
preslikalo na kampanju. Mislim da je on postao megafon svih tih ljudi koji ne vjeruju u državu, koji su skloni etiketiranju protivnika, rasizmu i opravdavanju nasilja, i tu ja vidim neku kopči između Trumpa i naših političara.
Da podijele javnost na prijatelje i neprijatelje, da ti sukobi postanu nepodnošljivi, da se ljudi biju na ulici zbog tih nekih svojih uvjerenja.
Možemo reći ustvari da je Balkan garda, odnosno slika svega onoga što se sad dešava u Americi. Puno buke, puno bijesa, puno teških riječi, stvaranje neprijatelja… Sve to je dio vladavine Trumpa, ali i naša svakodnevnica evo već skoro 30 godina.
Šta Vas zapravo najviše oduševljava kada su u pitanju sami lokalni izbori u Bosni i Hercegovini i kome u biti dajete najviše šanse za politički uspjeh?
-Meni je prosto nevjerovatno da je korona iznenadila domaće političare i vidite potpuno nerazumijevanje trenutne situacije, ne samo kod nas nego i u svijetu.
Njihove kampanje su koncipirane kao da ne postoji pandemija, njihove kampanje su koncipirane kao da je stanje redovno i postavlja se vrlo jednostavno pitanje a to je – kako neko može da izvede ovu zemlju na neki bolji put ako ne može da predvidi šta će se dešavati u septembru i oktobru, a ima pandemiju u martu?
I prosto naša očekivanja su nerealna, da neko ko to ne može da predvidi i kreira kampanju spram toga, a obećava nam kule i gradove
i neko bolje društvo.
Druga stvar koja mi je strašno zanimljiva i strašno interesantna jesu liste kandidata, zapitate se ko su ti ljudi, odakle dolaze, čime su zaslužili da se nađu na tim listama, vi dobijate gomilu anonimnih ljudi da se zapitate zašto bi za njih glasali, po čemu su oni drugačiji i posebniji od drugih. Zapitate se da li su ovo lokalni izbori ili je ovo predstava jačih političara koji žele da preko tih anonimnih ljudi pokupe što je moguće više glasova, nadajući se da će oni uspjeti da im donesu pobjedu.
Treća stvar koja mi je interesantna jeste ta da je veoma važno da kažete da imate djecu, kao da je to nešto što je presudno da nas vodite recimo u bolju budućnost. To nam pokazuje da živimo u veoma patrijarhalnom društvu.
