“12. mart u Republici Srpskoj, slavi se Dodikov i Mladićev rođendan, obilježava se godičnjica ubistva Đinđića, tijelo Davida Dragičevića se iskopava i seli u Austriju. Prosječni Srbin je potpuno sluđen!!!”, napisao je Puhalo na svom twiter profilu. Ono što prosječna osoba koja živi u Bosni i Hercegovini mora da primjeti, jest da ni kosti ne mogu biti rahat u zemlji bosanskoj, a kamo li živi ljudi.
Država koja se očigledno bavi nebitnim pitanjima trudeći da se svidi očima svijeta, ukopava se dublje nego mrtav čovjek. Kako da predstavimo Bosnu I Hercegovinu kao državu pozitivnom i naprednom, kada osim mladih ljudi koji se sele iz nje, selimo i kosti onih čije su živote prerano uzeli.
Srđan smatra da svijet ne mari za jednu malu Bosnu, ali da je strašna slika za one koji mare. „Šta da vam kažem. Ja mislim da nismo nigdje što se tiče očiju svijeta , jer svijet ima prečih problema i interesovanja od BiH. Ali oni koji se interesuju za BiH, koji žele da nešto saznaju, imaju vrlo sumornu sliku o državi, o onome što se dešava. A ne mislim da je to nešto puno drugačije u odnosu na prije 5 godina ili ranije. Razlika je u tome što vrijeme samo prolazi, a mi nikako da nešto promijenimo, odnosno da popravimo.“
Koliko je dovoljno ubijene mladosti da prestanemo donositi pogrešne odluke kada nam se stave ispred nas? Svaki put se iznenadimo na zlo koje nam čine, toliko da pomislimo da ćemo sljedećim korakom promijeniti svijet, a onda se desi isto. I sve tako u krug, godinama….
„Tu imate problem što imamo jednu šizofreniju, jer biramo jedne koji sastavljaju vlast sa onim protiv kojih su bili prije izbora. Imate sistem bez kojeg ne možete, a znate da ne radi u korist malog čovjeka. Imate političare koji obećavaju bolju budućnost, a nikako da se maknemo iz prošlosti. Imate ljude koji su se umorili, građane BiH, i bojim se da dižu ruke od ove zemlje i umjesto da se bore da nešto poprave, oni biraju da idu ili da čekaju neku neočekivanu silu koja treba da dođe i da riješi njihove probleme.“
